
Shopping – univerzalni “flaster” za sve što je krivo u našim životima

Bilo da novcem želimo razveseliti naše najdraže i kupiti im nešto lijepo, uplatiti putovanje života za svoju porodicu ili partnera ili osjetiti sigurnost koja proizlazi iz financijske situiranosti, nitko od nas neće reći da je novac nešto čega u životu ne bismo voljeli imati više. No što su zapravo razlozi naše kupnje, potrošačke histerije i konačno dugova u koje sve češće zapadamo i ima li ova idilična slika i tamnu stranu?
Reklame i oglasi kojima smo zasipani gotovo svaki dan svakako daju svoj doprinos prekomjernoj kupnji. Bazirani na pažljivom proučavanju ljudske psihe oni nas privlače da kupimo određeni proizvod misleći da njime rješavamo neki sasvim drugi problem. Ako budemo nosili sat na primjer kakav nosi naš omiljeni sportaš ili glumica, bit ćemo uspješni i lijepi baš kao što su oni. Ili ako probamo najnoviji mliječni proizvod koji na našim ekranima pije netko izuzetno zdravog, vitkog izgleda i mi ćemo biti takvi. To što ćemo ostatak vremena provesti sa vrećom čipsa u ruci, sjedeći pred tim istim ekranom, nije uopće važno.
Tu je zatim i sve potpunija ponuda koja je često vezana uz stvari koje vidimo na filmovima ili u časopisima. Torbice likova iz omiljene serije, majice sa znakom naših junaka, namještaj koji liči na nešto što smo vidjeli u časopisu i lista ide dalje i dalje. Mediji su jedan od glavnih “prijatelja” potrošnje i namjerno ili nesvjesno, definitivni kontributor u našem putu prema dugovima.
No naša rasprava ne bi bila potpuna kada u tematiku ne bismo zavirili i malo dublje. Činjenica je svakako da spomenuti faktori imaju veliki utjecaj na našu potrošnju, no istraživanja su jednoglasna u poruci da smo glavni “krivac” ipak mi sami i ono šta se dešava u nama. A tu je riječ koja se najčešće spominje: samopoštovanje.
Svakako da je lakše kriviti okolinu i vanjske faktore za bilo što što radimo krivo, pa tako i za nerazumno trošenje. No poruka znanosti savršeno je jasna: mi kupujemo da bismo se osjećali bolje, mislili da vrijedimo više i našli se u materijalnim stvarima jer se ne možemo naći u onim drugim, vrijednijima. I tu je ključ naše promjene i novoga, zdravijeg stava prema novcu. Dokle god mislimo da je okolina kriva i fokusiramo se isključivo na vanjske faktore čak i uložimo vrijeme u praćenje i evidentiranje svojih troškova, nećemo promijeniti ono najvažnije, a to je naš stav prema kupnji i razloge koji nas na nju tjeraju.
Umjesto toga, produktivnije bi bilo da prihvatimo kako naša osobna vrijednost nema nikakve veze sa time koliko novaca imamo i stvarima koje taj novac kupuje. Ona je u nama i ako se želimo osjećati jače i bolje, čitanje knjige, novi hobi ili nešto lijepo sto možemo napraviti za ljude koje volimo puno će nas prije dovesti do tog osjećaja i duže ga zadržati u nama nego što će to moći prazni predmet kojeg vrlo vjerovatno ne trebamo, ne možemo ga si priuštiti, a tako ga je jednostavno izgubiti.
Žuži Gaal