Mladi u pokretu je inicijativa sačinjena od paketa inicijativa na području obrazovanja i zapošljavanja mladih u Europi, a kroz dvodnevno događanje na trgu bana Jelačića, 19. i 20. lipnja, će biti predstavljena u Zagrebu i Hrvatskoj. U Europi je pokrenuta 2010.godine a u okviru primanja Hrvatske u EU, u lipnju će biti pokrenuta i u Hrvatskoj u organizaciji Europske komisije i glavnog implementatora ovog programa u zemlji, Agenciji za mobilnost i programe Europske unije. Mladi u pokretu dio je strategije Europa 2020. za pametan, održiv i inkluzivan rast.
Na događaju će sudjelovati i gospodin Jan Truszczyński, glavni direktor Opće uprave Europske komisije za obrazovanje, osposobljavanje, kulturu i mlade, Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih, i ministar obrazovanja, znanosti i sporta Željko Jovanović.
Cilj inicijative Mladi u pokretu je poboljšati obrazovanje i zapošljivost mladih ljudi i smanjiti visoku nezaposlenost mladih te povećati stopu zapošljavanja mladih u Europi – u skladu sa širim ciljem EU ka postizanju 75 postotne stope zaposlenosti za radno stanovništvo u dobi od 20 do 64 godine.
Povodom inicijative Mladi u pokretu napravili smo intervjuu s Tamarom Gal, ambasadoricom inicijative Mladi u pokretu u Hrvatskoj. Sudjelujući u programu za razmjenu studenata provela je godinu dana na prestižnoj Akademiji Franz Liszt u Budimpešti. Tamara je mlada, nadarena hrvatska pijanistica s izvanrednim profesionalnim izgledima. Svirala je u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji, Srbiji, Mađarskoj i Engleskoj i već je održala svoju vlastitu majstorsku radionicu.
Tamara Gal svira klavir od svoje sedme godine. Tijekom svojega glazbenog obrazovanja i usavršavanja osvojila je brojne nagrade na međunarodnim i državnim natjecanjima. Sudjelujući u programu za razmjenu studenata provela je godinu dana na prestižnoj Akademiji Franz Liszt u Budimpešti. Nakon što je diplomirala na Glazbenoj akademiji u Zagrebu, nastavila je obrazovanje na specijalističkom studiju.
Osim što je uspješna glazbenica, Tamara Gal sudjeluje u humanitarnom radu, slijedeći stope preminuloga oca. Radila je u dječjim ljetnim kampovima te je organizirala glazbene radionice u Hrvatskoj i inozemstvu. Nakon smrti oca, organizirala je nekoliko humanitarnih koncerata sa svojom braćom, Filipom (gitarist) i Tinom (također pijanist).
Voljela bih putovati i održavati koncerte diljem svijeta kombinirajući humanitarni rad s glazbom, u nadi da će to potaknuti mlade da koriste svoje talente za pomaganje drugima.
Možete li nam se za početak predstaviti i reći nešto ukratko o sebi?
Moje ime je Tamara Gal, studentica sam postdiplomskog studija klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Vrijeme uglavnom provodim svirajući i podučavajući, a posebno me raduje organizacija humanitarnih akcija kroz promicanje klasične glazbe u našem društvu.
Kako ste se počeli baviti glazbom?
Oduvijek sam pokazivala veliki interes za glazbene sadržaje. U našem domu se uvijek pjevalo i sviralo, te sam odrastala uz glazbu. Prije upisa u Glazbenu školu često sam pjevala u crkvenom zboru kao solistica. Kada sam navršila sedam godina, tata me upisao u Glazbenu školu na klavir u klasu prof. Gordane Cepike i to je bio ključni trenutak i polazna točka mog pijanističkog razvoja.
Da li se svi u obitelji bavite glazbom?
Moj djed je bio profesor solo pjevanja, te je završio Muzičku akademiju u Zagrebu. Tata je naslijedio glazbene gene, te iako se nije profesionalno bavio glazbom bio je odličan pjevač i amaterski je svirao gitaru i trubu. Moja braća i ja smo od malena rasli u okruženju gdje se glazba njegovala te nas je otac, čim je prepoznao talent, usmjerio u glazbene škole.
Gdje ste se školovali?
Osnovnu i srednju školu završila sam u Zagreb gdje sam upisala i Muzičku akademiju.
Kada vas je put odnio u inozemstvo?
Četvrtu godinu studija provela sam u Budimpešti na Franz Liszt akademiji kao Erasmus student.
Koji su vaši najveći glazbeni uspjesi do sad?
Tijekom studija imala sam prilike nastupati na brojim nacionalnim i internacionalnim natjecanjima te sam isto tako nastupala u Mađarskoj, Engleskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Srbiji… Uvijek se rado sjećam nastupa sa 18 godina uz Zagrebačku filharmoniju pod vodstvom maestra Vjekoslava Šuteja.
Što ste naučili boraveći u stranim zemljama? Zašto vam je to koristilo?
Boraveći u stranim zemljama stekla sam mnogo prijatelja, postala sam samostalna i naučila sam se upornosti. Iskustva boravka u stranim zemljama naučilo me toleranciji i razumijevanju, te su me te spoznaje obogatile kao osobu.
Jeste li se susreli s nekim problemima tijekom studiranja u inozemstvu?
Tijekom studija nisam uglavnom imala problema, ali uvijek se sjetim jedne situacije pred sam kraj studija u Budimpešti. Kako sam u tom periodu bila pomalo šašava, nisam izvadila studentsku vizu, pošto po mom proračunu meni to nije trebalo jer sam često putovala u Hrvatsku. I sve je to funkcioniralo do zadnjeg putovanja u Budimpeštu kada sam trebala još finalno preuzeti papire i pozdraviti se sa Profesorom. I lijepo ja putujem….dođem do Mađarske granice…dam pasoš… kad odjednom nastala neka gungula… i oni mene lijepo zamole da siđem s vlaka. I tako siđem ja i vlak ode… i stojim sad ja na peronu i oko mene 6 Mađara i nitko mi ne može objasniti što se događa (pošto im engleski nije bio jača strana) i tako se mi gledamo dok nije došla prevoditeljica i objasnila mi kako nemam vizu, a iskoristila sam 6 mjeseci boravka u Mađarskoj. I tako sam ja u 5h ujutro negdje u nekoj selendri, sa pasošem gdje si mi lupili veliki žig zabrane ulaska u zemlje Schengena čekala vlak natrag za Zagreb. Ali, sve je dobro što se dobro svrši.
U kojoj dobi ste ostali bez roditelja?
Bez majke sam ostala kada sam imala 16 godina, a otac je umro kada sam imala 22 godine.
Što vam je pomoglo da prebrodite tu bol gubitka?
Da prebrodim gubitak najviše mi je pomogla vjera u Boga i podrška svih dragih ljudi koji su nas okružili.
Koji je bio najveći problem s kojim ste se suočili u tom trenutku?
Problemi s kojima sam se suočila nakon gubitka roditelja su bile financije i papirologija.
Skrbništvo nad bratom sam dobila odmah, pošto smo se zajedničkim konzulitranjem u užem krugu najbližih složili da je to najbolja opcija za njegov razvoj.
Odakle crpite snagu?
Vjerujem da jedino Bog može dati čovjeku snagu da se nosi sa teškim životnim okolnostima. Kada Vam je najteže On često puta potakne ljude da se nađu na pravom mjestu u pravo vrijeme i tako znate da ipak netko uvijek brine za Vas.
Inicijativi Mladi u pokretu priključila sam se nakon jednog telefonskog poziva u kojem su me upoznali sa inicijativom i ponudili da budem ambasador. Osobno smatram da je važno da mladi imaju priliku putovati i stjecati životna iskustva kroz programe koje nudi inicijativa.
Sretna sam što polako dolazim u priliku kada mogu i drugima pomagati. U trenucima kada nam je bilo najteže, ljudi oko nas i općenito ljudi Hrvatske pokazali su da imaju veliko srce. Ponekad imam osjećaj da su me svi ti divni ljudi zadužili da uspijem u životu i sama napravim nešto gdje mogu i ja njima pomoći kako bih se bar malo odužila za pokazanu dobrotu.
Kakve su vam želje za budućnost?
Moje želje za budućnost. Iskreno još ne znam točno što će mi sve budućnost donijeti, kroz iskustvo sam naučila da je život često nepredvidiv. Voljela bih još više nastupati i aktivno svirati. Bitno je da svakim danom napredujem, naučim nešto novo i maksimalno iskoristim dan. Vrijeme je dragocjeno, a ja sam sretna što je moje ispunjeno onim što najviše volim, a to je glazba.