Poput drugih vrsta, nama vladaju biološka pravila koja kontroliraju naše akcije, reakcije, govor tijela, geste. Ljudi vrlo su rijetko svjesni da položaj tijela, pokreti i kretnje mogu ispričati priču sasvim drugačiju od one koju čovjek izgovara vlastitim glasom.
Sa stručnog gledišta, kad god nekog nazovemo ¨perceptivnom¨ ili ¨intuitivnom¨ osobom, mislimo na njegovu ili njezinu sposobnost da otkrije što znači izražavanje kretnjama druge osobe i usporedi ih s onim što signalizira riječima. Ili drugačije, kada kažemo da imamo ¨slutnju¨ ili ¨osjećaj u želucu¨ kako nas je netko slagao, zapravo shvaćamo da se njegov govor tijela i izrečene riječi ne poklapaju.
Žene obično krasi bolja sposobnost opažanja nego muškarce i ta je činjenica dovela do one čuvene teze o ¨ženskoj intuiciji¨. Žene imaju urođenu sposobnost da prikupe i odgonetnu neizgovorene signale, kao što imaju i vrlo izražen smisao za detalje. Otuda, vrlo je malo muževa kadra slagati ženi i živjeti s time i obrnuto, većina žena sposobna je muškarcu navući kapu na oči a da on toga nije ni svjestan.
Ta ženska intuicija je izražena osobito u žena koje su tek rodile. Prvih godina majka se oslanja isključivo na vezu kretnjama u komunikaciji sa svojim djetetom, pa se vjeruje da je to razlog zašto žene često imaju razvijeniju sposobnost opažanja nego muškarci.
Još uvijek se istražuje i raspravlja ne bi li se otkrilo je su li signali kretnjama urođeni, naučeni, genetički transferirani ili stečeni na neki drugi način. Provedeno je istraživanje u kojem su promatrane slijepe i/ili gluhe osobe koje nisu mogle naučiti signale kretnji slušanjem ili gledanjem. Istraživanja su pokazala da se izraz smijeha u djece koja su rođena gluha ili slijepa pojavljuje neovisno o tome je li naučen ili oponašan. Istraživanja su podržala neka izvorno Darwinova vjerovanja o urođenim gestama kada su proučavali izraze lica ljudi iz pet međusobno vrlo udaljenih kultura. Otkrili su da svaka kultura koristi jednake osnovne izraze lica da pokaže osjećaj, što ih je navelo da zaključe kako se nedvojbeno radi o urođenim gestama.
Mnogo od našeg osnovnog ponašanja kretnjama je naučeno, kao što je i značenje mnoštva gesti određeno kulturom kojoj pripadamo. Glavnina osnovnih komunikacijskih gesti jednake su posvuda po svijetu. Ljudi se smiju kada su sretni; namršte se ili pogledavaju mrko kada su tužni ili ljutiti. Klimanje glavom gotovo posvuda znači ¨da¨ ili slaganje s nečim. Riječ je o urođenom klimanju glavom koji je vjerojatno urođeni pokret, jer se njime služe i gluhi i slijepi ljudi. Njihanje glavom s jedne na drugu stranu upućuje na ¨ne¨ i taj je znak neslaganja također jednak posvuda, pa može biti pokret naučen u djetinjstvu. Kad se dijete okreće u stranu i ne prihvaća majčinu grud.
Evolucijsko podrijetlo nekih kretnji moguće je ustanoviti duboko u našoj primitivnoj prošlosti. Škrgutanje zubima potječe iz čina napada, a suvremeni čovjek se na taj način izruguje ili iskazuje svoje neprijateljsko iako, naravno, nikoga ne kani napasti zubima. Smijeh je prvobitno predstavljao prijetnju, a danas se osmjehom iskazuje zadovoljstvo i ugoda. Slijeganje ramenima također je dobar primjer općeprihvaćene kretnje koja pokazuje da osoba ne zna ili ne razumije o čemu se govori. To je složena kretnja u tri dijela: izloženi dlanovi, uzdignuta i skupljena ramena i podignute obrve.
Baš kako se govorni jezik razlikuje od jedne do druge kulture, tako je i s izražavanjem pomoću kretnji. U jednoj kulturi pojedina gesta je zajednička svima, a u drugoj može izgledati besmislena ili, pak, imati posve različito značenje.
Primjerice:
Znak kruga prstima ( ¨OK¨) gesta - značenje ¨OK¨ je općeprihvaćeno u svim zemljama engleskog govornog područja, no iako se takvo značenje ubrzano širi Europom i Azijom, u nekim zemljama ima drugi smisao i podrijetlo. U Francuskoj, primjerice znači ¨ništicu¨ ili ¨ništa¨, u Japanu može značiti ¨novac¨ .
Kretnja uzdignutim palcem - u Britaniji, Australiji i Novom Zelandu uzdignut palac ima tri značenja. Općenito se po tome prepoznaje autostoper, zatim je tipičan znak kojim se potvrđuje da je sve u redu, ali kad se palcem naglo trzne uvis, tada dobivamo značenje ¨Evo ti ga!¨ ili ¨Nasjedni¨. U nekim zemljama, primjerice grčkoj, glavno je značenje ¨puna mi je kapa¨.
Znak slova V - ovaj je znak široko prihvaćen u Australiji, Novom Zelandu i Velikoj Britaniji i obično podrazumijeva ¨Evo ti!¨. Winston Churchill popularizirao je V u znak pobjede u II. Svjetskom ratu, ali je on taj znak s dva prsta učinio dlanom prema naprijed. Dlan okrenut govorniku, međutim , znak je opscene uvrede. U mnogim krajevima Europe znak V dlanom prema unutra, još uvijek je znak ¨pobjede¨.
Ovi primjeri pokazuju da pogrešna tumačenja kretnji u različitim kulturama imaju neugodne posljedice te da bi, prije bilo kakvog zaključka o nečijem govoru tijela, valjalo otkriti iz kojeg podneblja i kulture dolazi takva osoba.