Aktivan život, dobro zdravstveno stanje i sudjelovanje u društvenom životu u starijoj životnoj dobi danas je realna perspektiva sve većeg broja građana. No starenje populacije također predstavlja ekonomski, kulturni i organizacijski izazov za razvijene zemlje pa i naše društvo. U tome svjetlu treba promatrati i problem osiguranja boravka starijih osoba u Domovima za starije i nemoćne osobe.
Brojni su razlozi zašto se starije osobe odlučuju na takvo rješenje. Spomenimo samo dva ekstremna razloga. S jedne strane starije osobe ne žele biti teret svojoj djeci dok s druge strane to predstavlja mogućnost novog početka jednog drugačijeg života. Ova problematika odlično je pokrivena u Vodiču za starije građane grada Zagreba koji je izdao Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje 2009. godine. No ovakav način skrbi ima svoju cijenu.
Cijene boravka u javnim i privatnim domovima za starije i nemoćne osobe značajno se razlikuje. Velika je razlika ne samo u cijeni smještaja u privatnim i javnim domovima već i unutar domova samih. Ona je posljedica različitih razina usluga koje pojedini domovi nude i pružaju te samog standarda stanovanja.
Za orijentaciju, možemo kazati da je cijena boravka u javnom domu u dvokrevetnoj sobi oko 1800 kuna mjesečno dok cijena boravka u privatnom domu može biti u rasponu od 2500- 6000 kuna mjesečno. Punu informaciju s katalogom privatnih domova za starije i nemoćne osobe može se dobiti na adresi http://www.domovi-za-starije.com.
Dakle želite li osigurati smještaj u privatnom domu morate financijski pokrivati trošak od, recimo, najviše 6000 kuna mjesečno. Prosječni umirovljenik to si ne može priuštiti budući da prosječna mirovina iz I stupa za rujan 2010. godine iznosi 2162,63 kune. Plaćanje privatnog doma moći će si priuštiti samo oni sa višim mirovinama i dodatnom štednjom u III stupu. Pogledajmo kako bi to moglo izgledati na jednom ilustrativnom primjeru.
Recimo da muška osoba sa procijenjenom mirovinom iz I i II stupa odlazi u punu mirovinu u 65. godini života sa mirovinom od 4500 kuna mjesečno. Tada joj za financiranje mogućeg boravka u domu nedostaje još 1500 kuna mjesečnog prihoda. Ovaj iznos željene mjesečne doživotne starosne mirovine može vam ponuditi mirovinsko osiguravajuće društvo ako u njega prenesete oko 300000 tisuća kuna sa svog osobnog računa u dobrovoljnom mirovinskom fondu. Ovaj iznos bi se mogao prikupiti na osobnom računu dobrovoljnog mirovinskog fonda kada bi kroz 30 godina uplaćivali u njega mjesečni iznos uplate u visini od 500 kuna, uz pretpostavku konzervativnog prinosa fonda (čitaj niskog!).
No ako 35 godišnjak ne bi bio u stanju slijediti ovakav scenarij već bi tek u svojoj 50-toj godini shvatio da mora nešto poduzeti želi li osigurati mogućnost boravka u domu, tada bi on morao kroz narednih 15 godina u mirovinski fond uplaćivati mjesečni doprinos u visini od oko 1300 kuna.
Nije mi namjera nikoga plašiti, situacija u kojem živimo sama je po sebi dovoljno zastrašujuća, ali uvijek postoji rizik da stvarni parametri značajnije odstupaju od pretpostavki s kojima smo ušli u naše izračune što može rezultirati povoljnijim ali i nepovoljnijim brojkama.
Autor: dr. sc. Nikola Mašić