Uvijek nešto pišem, zato što papir sve podnese. Podnese i bol, i
povredu, i žestinu, i bijes, i nepravdu, i tugu, i žalost, ali i ljubav.
Lakše
je napisati nego reći. Mnogi ljudi će vam u lice šutjeti, ma koliko vi
bili u pravu, ali kad napišete- tada i očekujete da šute. Tada ne
očekujete da vam nešto odgovore ili je to rijetkost. Ali, barem imate
zadovoljštinu da ste sve što ste željeli iznijeli na taj papir, ili
računalo, ili mobitel... i olakšali dušu. A imali ste i priliku to
naknadno pročitati, provjeriti, ispraviti, ublažiti ili pooštriti.
Neki
dan svjedočila sam razgovoru koji me naveo na razmišljanje. Naime,
jedna meni površno poznata osoba je nakon niza neuspjeha, konačno dobila
posao u jednoj poznatoj tvrtki. Ali, supruga te osobe, vrlo je
eksplicitno izrazila nezadovoljstvo, jer on (novi zaposlenik) mora
početi iz početka i sasula salvu procjena o plaći i tretmanima radnika u
toj tvrtci. Sve negativno. Iako, ta novozaposlena osoba do jučer nije
imala posao, ni prijavu. Danas to ima, istina, na određeno vrijeme, ali
ima. Ta ista osoba, trenutno nije u mogućnosti dobiti kredit, jer je
zaposlena na neodređeno. I ljuta je. No, jučer nije imala ništa. Zašto
se danas ne bi ljutila na pruženu priliku??
Ne mogu se ne sjetiti
oštrih riječi N. Vidoševića u emisiji A. Stankovića nedavno, o lijenosti
našeg naroda, o životu preko svih mogućnosti i svega na tu temu.
Moj
otac je svojedobno rekao da studiranje novinarstva nije za mene jer ću
završiti u zatvoru. Ostavila sam se pisanog novinarstva, ali nikad
nisam prestala pisati. I sad povlačim vraga za rep jer glasno
razmišljam. Razmišljam o primjeru kojem sam svjedočila i nisam
ravnodušna. Jer mislim da mnogi žele priliku i da je mnogi zaslužuju. I
da je znaju iskoristiti. I ja im svima čestitam jer to je jedino
moralno, socijalno prihvatljivo i to nam svima daje nadu. Dakle, dragi
moji, uzmite sve prilike, barem na razmatranje, i ne odbacujte ih, jer
možda nećete imati sličnu uskoro. Možda da se i vi uhvatite papira i
svih njegovih mogućnosti od križanja, podcrtavanja, brisanja,
povezivanja i prilike će oživjeti i pružiti neke mogućnosti. Ali ako
ćete svakoj prilici naći zamjerku, onda možda prilike nisu za vas. Vi se
samo nastavite ljutiti, jer to je prilika za bogate poduzetnike koji su
posrnulu hrvatsku prozvodnju održali živom, gdjegod joj dali i uspješan
rast, radili u svrhu mogućeg uspjeha, i pružili priliku mnogima.
Mnogi
su moji poznanici prepoznali prilike u dugim noćnim smjenama, u radu u
nemogućim uvjetima, u tihoj zakletvi: "Ja ovako ne želim živjeti!" Oni
danas upravljaju tvrtkama i voze skupe automobile, ali rijetko provode
poslijepodne s obitelji. Oni rade. No, nikad ih nisam čula posprdno
govoriti o svojim počecima. Upravo suprotno, kad govore o tome, blistaju
od sreće i zadovoljstva, i tvrde da ih je upravo taj težak početak
najviše naučio.
Zato dajte šansu 'prilici'...
S
povjerenjem,
Andreja Horvatić
Image consulting specijalist
www.profashion.com.hr
Mnogi su prepoznali prilike u dugim noćnim smjenama, u radu u nemogućim uvjetima, u tihoj zakletvi: "Ja ovako ne želim živjeti!"