E-mail je prije Facebooka, Twittera i LinkedIna, bio najvažniji alat, te je uspio preživjeti i do danas, sada već 49 godina. Prilikom slanja maila, među najistaknutijim poljima su ona za upisa adresa primatelja. Sigurni smo kako mnogi korisnici e-maila zapravo ne znaju što je Cc i Bcc pa smo vam odlučili objasniti što su i kako ih koristiti.
CC je skraćenica od engleske riječi „carbon copy".
U doba prije računala i fotokopirnica, pisma su se tipkala na pisaćim strojevima, a za dva primjerka istog pisma između dva lista papira umetao se specijalni papir, kod nas se on obično zvao „indigo", i tako bi se ispisivalo originalno pismo i njegova „karbonska kopija". Kako bi primalac pisma znao da je kopiju pisma dobio još netko, a ne samo on, na pismu se uvijek stavljalo „cc" i ime druge osobe koja je dobila kopiju.
Od te stare tehnologije u modernoj e-mail komunikaciji ostala je samo kratica „cc", ali je temeljno značenje ostalo isto. Dakle, ako želite da ono što ste napisali zna i netko drugi, a ne samo osoba kojoj pišete - stavite e-mail adrese tih drugih primatelja u rubriku cc. Vaš će e-mail tada otići i njima i tako će i oni moći pratiti korespondenciju koju vodite s osobom kojoj ste pisali. Onaj kojem ste pisali znat će da istu poruku nema samo on (ili ona) već i sve one osobe koje ste stavili „u cc".
U poslovnom svijetu uobičajeno je u rubriku „To“ staviti adresu osobe kojoj se obraćate i od koje očekujete neku akciju, a u rubriku „cc“ staviti osobe kojima se taj e-mail prosljeđuje na znanje.
CC je skraćenica od engleske riječi „carbon copy".