Kako ukratko opisati Antonellu Šantek? Ova mlada i posebna 28-godišnja žena dolazi iz Velike Gorice, ali posljednjih 10 godina živi u Zagrebu. Iako je nakon gimnazije upisala Pravni fakultet, nije se našla na njemu, a kako kaže sama, 'niti u školi općenito' - ponajviše zbog nedostatka inspiracije.
"Zapravo s gimnazijom nemam konkretno zanimane, što je super za ego. Ne mogu se smjestiti u ladicu, konstantno se iznova i iznova istražujem, zato se volim zvati 'Lutajuća'", govori mi Antonella koja je nakon završetka formalnog obrazovanja započela svoju pravu strast - strast prema knjigama, prema umjetnosti, prema slikanju, prema kazalištu i ono najvažnije - prema ljudima.
"Počela sam se pitati kakav život želim živjeti, tko želim biti, što me inspirira, što želim raditi, koja je moja svrha ovdje na Zemlji. Tada sam upoznala Milu."
(Foto: privatni album)
Neočekivan susret dvoje 'Fajtera' koji se pretvorio u veliko prijateljstvo i prekrasnu priču
Mile Mrvalja je bivši beskućnik, aktivist, definitivno najpoznatiji zagrebački 'Fajter' i uz Antonellu, osnivač istoimene udruge. Antonella je sudbonosno upoznala Milu na dan kad se ispisala s fakulteta. "Super je to složio svemir. Stajao je kod jedne galerije, galerije Karas, bilo mi je to simpatično, pa sam mu prišla i popričala s njim. I prije sam pričala sa beskućnicima, no Mile je imao divnu energiju jako pozitivnu i bio je jako zahvalan čak i tada kad nije imao novaca ni prijatelja. Kliknuli smo na prvu, više se prepoznali kao duše, ne znam, teško je to objasniti. Nakon toga počeli smo se susretati svaki dan, i odlučili otići na kavu."
Te, 2014. godine, Antonella i Mile odlučili su osnovati udrugu 'Fajter'. "Mile je već imao u planu da osnuje udrugu, on je pun snova i vizija, iako ima 56 godina, u duši je dijete koje mašta. Tako je divan! Trebala mu je još jedna osoba, tu sam došla ja; mene je to jako zanimalo, željela sam više naučiti o sebi i željela sam raditi za dobrobit zajednice", govori mi Antonella i dodaje kako je Mile bio prvi beskućnik u Hrvatskoj koji je dobio osobnu te je htio pomoći svojim prijateljima s kojima je spavao po ruševinama, ali i svima koji su pomoć tražili.
Za osnivanje udruge i potvrdu svih papira trebalo im je dobrih 9 mjeseci, ali unatoč svim komplikacijama htejli su da sve bude korektno te radili polako i sigurno. "Udruga se zove 'Fajter', jer kako kaže Mile, treba biti fajter unutar sebe, to je jedino na čemu trebaš raditi. Ja se s tim slažem."
Kako to obično biva na početku, nije imala veliku podršku obitelji i prijatelja jer nisu razumjeli zašto se odlučila baviti problematikom beskućništva. Smatrali su da gubi vrijeme jer ionako ništa ne može promijeniti. "Sve je to bilo dobronamjerno, smatralii su da imam svoj život i svoje brige koje trebam rješavati. Nije me to nimalo ponukalo jer sam osjećala uzbuđenje i polet, vjerovala sam svojoj intuiciji."
(Foto: privatni album)
Međutim, Antonella je posložila svoje prioritete u životu, zapitala se što je za nju uspjeh, kakav život želi živjeti i tko želi postati. "Želim biti sretna i usrećivati druge, želim voljeti svakim danom još više, želim se širiti i učiti dok sam živa, želim OSJETITI život, želim da se pored mene ljudi osjećaju fenomenalno."
I već nakon prvih rezultata, stvari su se promijenile. "Danas me svi podržavaju, pogotovo moji roditelji koji vide veliku promjenu u mome karakteru. Želim da budu ponosni na mene, jako sam im zahvalna na svemu, oni su moji veliki učitelji."
"Bitno je gdje želiš uložiti svoje vrijeme. Imam vremena i na pretek, sve stignem u danu, i odmoriti se i raditi. Recimo još volontiram na raznim projektima u udruzi 'Indigo' nekoliko godina, čuvam pse dok se ne udome, u 'Superseniorima' vodim radionice pametnih telefona, radim sa ljudima koji su trenutno izbjeglice u 'Are You Syrious?' imam radne akcije sakupljanja stvari, radila sam i jedno vrijeme s osobama s posebnim potrebama. Jako puno učim iz svih tih iskustava, za nekoliko života. Upoznajem život na mnogo načina i mnogo dimenzija", odgovara na moje pitanje kako usklađuje obaveze zajedno s radom u udruzi.
Kako je Antonella ujedno i potpredsjednica udruge, njezini glavni zadaci su da organizira akcije i suradnje, da sakuplja članke za časopis i uređuje ga, vodi evidenciju o prodaji časopisa i govore o volontiranju, Facebook stranicu, mail, da brine o članovima udruge, ali i da, ističe - čuva svog Milu.
(Foto: privatni album)
'U udruzi sam naučila da svi zapravo želimo isto - voljeti i biti voljeni'
Naravno, glavni cilj udruge je da se promijene određeni zakoni koji drže ljude u siromaštvu, da svatko ima krov nad glavom i osnovne stvari jer za sve ima dovoljno. Da su azdovoljni s napretkom, potvrđuje i Antonella. "Idemo u dobrome smjeru. Najsretnija sam kad vidim ljude sa kojima radimo, sretne. Kad im se vrati onaj sjaj u očima, kad vrate nadu, kad vjeruju da je svijet ipak lijepo mjesto. Kad se osjećaju poštovanima i cijenjenima. To sam i naučila u udruzi, svi zapravo želimo isto - voljeti i biti voljeni."
Važno je spomenuti da udruga objavljuje i časopis 'Fajter', koji je projekt od samog početka udruge. Ideja iza časopisa je da beskućnici ne trebaju kopati po smeću ili prositi, nego uredni i u smirujućoj atmosferi prodavati časopis. Kako kaže Antonella, 'tada također i puno komuniciraju s ljudima, rade na svom samopouzdanju i socijalnim vještinama, na kojima često imaju izazove jer kad postaneš beskućnik pokidaju se sve društvene veze i ljudi te, nažalost, izbjegavaju'.
Časopis košta osam kuna i izlazi svaka četiri mjeseca. Tri kune idu za ponovni tisak i ostatak ide beskućniku, a zadnji broj časopisa izašao je u 5000 primjeraka i to je bio 10. broj. "Trenutno imamo sedam prodavača. Na taj način beskućnik radi takoreći sam za sebe, koliko proda - toliko zaradi, tako se osjeća korisno i sebi i društvu. To mi je iznimno drago, jer nisam htjela samo darivati novac, čovjek se na to navikne i biti će ovisan o tebi onda, pomogneš mu samo trenutno. Na časopisu rade divni ljudi, na volonterskoj bazi, naši prijatelji i suradnici: Mile je urednik, Una Lečić je dizajnerica, njih dvoje su glavni, a naslovnicu nam izrađuju likovni umjetnici."
Časopis je namijenjen svim uzrastima, ima i konstruktivnih kritika, do inspirativnih priča i iskustva, malo poezije, malo karikatura. "Ja sam jako zadovoljna sadržajem, ali naravno, uvijek ima mjesta za poboljšanje."
Osim izdavanja časopisa, udruga od samih početaka radi i s mladima u školama, održavaju govore o siromaštvu i volonterstvu u osnovnim, srednjim školama i fakultetima. U Zagrebu i okolici Zagreba, bili su skoro u svakoj školi, a u nekim školama su i u redovnom programu kao predavači. Kako kaže Antonella - na mladima svijet ostaje i stoga ulažu nadu u mlade ljude.
(Foto: privatni album)
"Volimo i surađivati sa raznim udrugama, iako smo mala udruga, radimo male, ali produktivne stvari, to mi je super. Povezujemo se sa svima, zajedno smo jači. Surađivali smo u akcijama sa Rotary Club Zagreb Kaptol, 72 sata, Zelena akcija, Zero Waste Croatia, udruga Možemo Zajedno, Knjigom do krova, Mali zmaj, Are You Syrious?, Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Mala škola keramike, institutom Ruđer Bošković, Taekwondo klubom Jastreb, Cedevitom, nekoliko zagrebačkih sveučilišta … ipak smo mi Fajteri."
Možda najpoznatiji projekt udruge je (anti)tura Invisible Zagreb, koja je ideja firme Brodoto koja se bavi socijalnim poduzetništvom. S obzirom da je udruga već surađivala s firmom, znali su da rade divan i produktivan posao te s oduševljenjem prihvatili njihovu ideju. O čemu se točno radi?
To je edukativna tura o socijalnom stanju u Zagrebu. Traje dva sata, vode je bivši beskućnici, prolaze se zanimljivi punktovi od pučkih kuhinja, skvotova i ruševina gdje su nekoć spavali, parkova, pričaju se osobne priče naših sugrađana i beskućnika i naravno - svi su dobrodošli. "Ture su jako dobro posjećene, najviše zahvaljujući medijima, i domaćim i stranim, a ušli smo i u redovan program turističke zajednice Zagreb", govori mi Antonella.
Uz sve njihove hvalevrijedne projekte i akcije, zanimalo me je li se (i koliko) situacija promijenila od osnivanja udruge 2014. pa do danas, a Antonella je kao i dosad, samo imala riječi pozitive.
"U ovih nekoliko godina promijenili su se ljudi, naši građani, definitivno. Kad šećem gradom, na svakom uglu vidim da netko nekome pomaže, svjedočim dobrim djelima. Toliko smo donacija dobili, toliko ljudi upoznali, toliko nam ljudi prilazi na ulici, divno je živjeti u Zagrebu. Za medije isto imam samo riječi hvale, barem iz našega iskustva. Tako smo divne novinare i voditelje upoznali, bez njih nitko ne bi čuo za nas. Zato veliko hvala! Ja sam pozitivna u duši, tako da se veselim novim promjenama, već se vidim kako raspravljam sa saborskim zastupnicima o novome zakonu, tko kaže da jedna osoba ne može promijeniti nešto, e pa može!"
Međutim, unatoč optimizmu, problemi beskućništva i dalje postoje. "Izazov je kako izaći iz toga zatvorenoga kruga. Postoji zakon o skitnji, gdje si kažnjen ako te ulove da spavaš na klupici ili nekoj javnoj površini. Zato se beskućnici sakrivaju u skupinama u napuštenim prostorima. Također su premale socijalne pomoći ( od 800-1000 kuna) za naš standard života, jedva da si i sobicu neku plate sa time, a kamoli hranu, higijenu, itd. Neki beskućnici nisu ni u sustavu, kao što je bio Mile. Oni nemaju osobnu jer nemaju mjesto prebivališta. Bez osobne ti ne postojiš, ne možeš kod doktora, u pučku kuhinju. Ništa."
(Foto: privatni album)
'Budite bez maski sa bilo kime koga susretnete, bez osude, bez predrasuda, osjetite drugo biće, stopite se s njim, shvatite da smo svi dio iste cjeline'
Osim što je aktivno posvećena društvenom radu, Antonella se bavi i slikanjem i crtanjem, a evo što mi je otkrila o tom dijelu njezina života.
"Slikanje je moja terapija, meditacija i molitva, jako me ispunjava rad i imam svoju slobodu kroz slikanje. Inspiriraju me knjige i kazalište. U kazalištu sam skoro svake večeri, totalno sam se zaljubila! Imala sam nekoliko izložbi, u pripremi su još dvije, radim i na plakatu za jednu dječju predstavu, počela sam i dobro zarađivati, ali ne shvaćam se ozbiljno, igram se i dalje. Rad u udruzi i slikanje utječu mi jedno na drugo, jer upravo najviše i radim na ulici. Osmislila sam i osobni projekt 'Lutajuća knjiga' na kojem intenzivno radim. Osmišljeno je na način da iskoristim knjige koje više nisu za čitanje, odnosno raspadnute i odbačene knjige. Dajem im novu formu, formu slike, te pišem i razne poruke, koje su osobne iz moga dnevnika. Lijepim ih po ulicama Zagreba."
Kad sam je na kraju našeg razgovora pitala kako svi možemo pomoći učiniti Zagreb, ali i ostatak Hrvatske boljim mjestom za sve, Antonella mi je kratko odgovorila: "Da radimo svoj posao savjesno i najbolje što možemo! Od čistaća ulice do političara!"
(Foto: privatni album)
"Upravo radi ovog vremena u kojem živimo, koji je jako izazovan, možemo najbolje otkriti što je bitno u životu. Voljeti. Kad podignemo svijest vlastitog bića, pa onda i bića oko nas, sve 'nevidljivo' postane vidljivo. Beskućnicima najviše nedostaje pažnja, topla riječ, ljubav, osmijeh, prisnost. Budite bez maski sa bilo kime koga susretnete, bez osude, bez predrasuda, osjetite drugo biće, stopite se s njim, shvatite da smo svi dio iste cjeline."
I zaista, kad bismo svi počeli živjeti njezinim snažnim, ali opet toliko jednostavnim riječima - nevidljivi Zagreb bi nestao, a mjesto koje zovemo dom postalo bi uistinu bolje za sve nas. Završit ću ovu inspirativnu priču citatom indijskog duhovnog učitelja Oshe, čija je misao ujedno i Antonelin životni moto:
'Najveću dobrobit za svijet činite razvijanjem sebe.' - Osho