#ponosna
Inspirativni i dobri ljudi bogatstvo su svijetu, a u ovom trenutku i nasušna potreba. Jedna od takvih nesumnjivo je Dunja Tadić,48-godišnjakinja iz Tuzle sa zagrebačkom adresom. Ugostila nas je u svom stanu na Bukovcu, u kojem živi sa sinom Igorom i psićem Vilijem. Kaže, štene su uzeli prošlog proljeća pa nije bilo druge, nego ga nazvati u čast najspominjanijem ministru, čija je misija bila uhvatiti se ukoštac s virusom koji će nam, pokazalo se kasnije, svima promijeniti živote.
Teška vremena za Dunju su ona iz kojih je sposobna izvući najbolje i to je samoj sebi potvrdila već nekoliko puta u životu. Njezino ime na turskom znači svijet, a na grčkom dobru moć rasuđivanja, što za nju u potpunosti stoji. Doživjela sam je kao izuzetno racionalnu, staloženu i jaku osobu, no izrazito blagu.
"Shvatila sam vrlo rano da je život kratak i da ga treba maksimalno iskoristiti. Da je to vrijeme koje imamo, dragocjeno. Druga stvar, isto tako vezana za život, shvatila sam da on nije fer. I možeš to prihvatiti ili ga možeš provesti žaleći sam sebe što život nije fer. Tad sam odlučila da ću uzeti pod ruku sve što mi je dao i tako ići, koračati s tim", odgovara mi Dunja na pitanje kako to da je stalno vedra i nasmijana. Drugo pitanje samo se nameće, zašto život nije fer, a odgovor je Igorov autizam, dijagnoza za koju joj je trebalo dvije godine da ju prihvati.
Kaže, u jednom je trenutku shvatila kako to nije njezina kazna, već da je Igora dobila zato što se najbolje može brinuti za njega. Iz tog razloga njih su se dvoje, s dva kofera u rcui krajem 2003. preselili iz rodne Tuzle u sasvim im nepoznati Zagreb. Dunja je vjerovala, a to se i potvrdilo, da će Zagreb Igoru pružiti sve što mu treba, a time i njoj.
Kada gleda iz sadašnje perspektive na svoj život, reći će da ju je Igor učinio boljom osobom. Danas su mu 24 godine. "Uhvatim se nekad da razmišljam kakav bi Igor bio osoba da je zdrav i da nema autizam. Nekad odlutam u te misli, a onda ga vidim tako predivno toplog i osjećajnog. Kod takve djece fascinira vas to što ih usrećuju stvari kojene možete kupiti novcem. Njega najviše usrećuje moje vrijeme, igra kojane uključuje tehnologiju", iskreno će Dunja. Roditeljima koji dijele njezinu sudbinu savjetuje ono što su njoj davno savjetovali - da nađu vremena za sebe, odu na kavu s prijateljom, prijateljicom jer je to od iznimne važnosti za dobrobit njihove djece, alii cijele obitelji.
Kada je došla u Hrvatsku radila je za jednu nevladinu udrugu, no brzo je odlučila ući u privatne vode. Poduzetnica je već 16 godina, od kojih 13 dizajnira Ženski rokovnik, najpopularniji planer na našim prostorima.
Na pitanje odakle joj ideja za stvaranje planera namijenjenog ženama, odgovor ne iznenađuje. Naravno da je nastao kada je Dunji bilo iznimno teško. "Ideja je došla isto ovako u jednoj krizi 2008. godine. Trebalo mi je nešto što će me pokrenuti i motivirati, potaknuti da poduzmem korak dalje, napravim bilo kakav plan. Znate kakve smo mi žene, uvijek bi tako neku lijepu bilježnicu. Otišla sam kupiti je, nisam je našla i tog istog dana, na povratku u ured odlučila sam napraviti svoj rokovnik. Od ideje do realizacije prošlo je jako malo vremena. Odmah taj dan sam napravila s dizajnerom prve skice i minimalne količine i sve se u trenu prodalo. Mogu reći da je nastao u jednom trenutku koji je trajao od očaja do nadahnuća. Pokazalo se kao korak koji je meni u jednu ruku obilježio i promijenio život", kaže ova samohrana majka i uspješna poduzetnica.
Rokovnik koji ju je 2008. spasio da ne zatvori firmu, danas je najpopularniji planer među ženama, a Dunja kaže da ga s užitkom stvara kako bi im olakšala život i put do uspjeha pa na pitanje kakvi su planovi za budućnost, odgovara uz osmijeh: Svi su mi planovi vezani za planere.