Rad vikendima i prekovremeno, prevelika odgovornost, gomila zadataka i rastrganost između privatnog i poslovnog… Sve to rezultira gomilanjem stresa, a akumulirani stres i frustracije na poslu mogu dovesti do 'burnouta'. Burnout sindrom, odnosno sindrom sagorijevanja, podrazumijeva progresivan gubitak energije pri čemu se sve češće počinjemo pitati zašto to uopće radimo. I mali zadaci ljudima postaju zamorni te se suočavaju s fizičkom, emocionalnom i psihičkom iscrpljenosti. 'Burnout' nije bezazlen te u značajnom postotku pogađa radno aktivnu populaciju.
Do njega ne dolazi odjednom nego nam tijelo šalje signale da nam je previše toga nad glavom i da moramo usporiti. Već je tada ključno reagirati, a postavljanje granica na poslu jedan je od načina sprječavanja sagorijevanja. Postavlja li netko pred tebe kontinuirano preveliku odgovornost i previše posla, velike su šanse da ćeš sagorjeti.
U strahu od gubitka posla, mnogi se zaposlenici ne usude odbiti zahtjeve poslodavca, šefa ili voditelja tima, no osjećaš li se preopterećeno, to je važno napraviti. Ma i prije nego što se počneš osjećati iscrpljeno. Nije lako reći da ne možeš prihvatiti taj zadatak ili projekt jer već imaš previše posla, no nije i nemoguće.
POGLEDAJ VIDEO: Kako lakše reći 'ne'?
Prvo odredi prioritete u privatnom i poslovnom životu
I dok nekome nije problem raditi i po deset sati dnevno jer ga to usrećuje, drugima je važnije posvetiti se obitelji i hobijima. Također, ljudi različito reagiraju na stres, rokove i neočekivane situacije. Jednima zato neće biti problem preuzeti kolegin posao ili odjednom otputovati, dok će drugima to stvoriti frustraciju i negodovanje. Stoga je važno znati što ti je kao zaposleniku (ili poslodavcu) ključno i što očekuješ. Naravno, nije moguće udovoljiti svim očekivanjima – niti to trebaš činiti. Razmisli bez čega ne možeš živjeti i što ti je najvažnije. Posao? Obitelj ili pak oboje? Ili nešto potpuno treće? Priznanje koji su ti to prioriteti i koliko se možeš i želiš dati u posao pomoći će ti da lakše izneseš zahtjeve, ali i kažeš 'ne' kada je to potrebno.
Prepoznaj kritičnu situaciju
Osjećaš li se iscrpljeno i manjkavih granica, zadnji je tren da nešto promijeniš i zauzmeš se. Bitno je prepoznati uzroke frustracije i stresa. Je li to zato što radiš posao za troje ljudi? Jer s nadređenim nemaš dobru komunikaciju ili pak jer dotični ne poštuje tvoje privatno vrijeme? Osjećaš li nelagodu svaki put kad moraš razgovarati sa šefom ili si zbog posla zapostavila drage ljude, jasno je da granice ne postoje.
Odvaži se na postavljanje granica
Čim se prepoznala da problem postoji i da te na poslu iskorištavaju ili ne poštuju dovoljno, učinila si prvi korak. Granice bi trebalo svakodnevno postavljati, odnosno onako kako se susrećeš s kolegama i suradnicima. Granice su individualna stvar i svatko treba procijeniti što je spreman tolerirati. Odvaži se reći da si preopterećena i ne udovoljiti konstantnim zahtjevima. Ako ti recimo smeta to što te s posla zovu neradnim vikendima, trebala bi uljudno komunicirati da im se nisi dužna javiti i da imaš pravo imati isključen mobitel. Dobro razmisli kome ćeš udovoljiti, a kome ne. Ključno je odrediti si prioritete i naučiti reći 'ne' zahtjevima koji nisu toliko važni.
Budi primjer
Postavljanje granica trebala bi biti svakodnevna praksa. Vide li drugi da ti danima obavljaš dvostruki posao i da si naizgled zadovoljna, oni bi mogli misliti da je stres sastavni dio tog posla i da se nemaju što žaliti. No ako jedan zaposlenik pokrene priču o produktivnosti, radnoj snazi i zadacima, kolektiv bi mogao biti ohrabren izložiti problem i izboriti se za prava. Posebice u slučaju kršenja zakonskih normi. Svatko od nas – kao zaposlenik ili poslodavac – može biti uzor i potaknuti na pozitivne promjene. Uzajamno poštovanje i poštivanje granica korak je prema zdravom radnom okruženju.
