Jedan pravi prijatelj vrijedi više od 10 lažnih. Rečenica je to koji mnogi u mladosti uzimaju zdravo za gotovo. U adolescentskoj dobi, posebice tijekom srednje škole, druženja su mladima ključna. S prijateljima dijele tajne, iskustva, izlaze i upravo ih to društvo odredi. Nakon mature, dosta njih misli da će sa svima ostati vječno u dobrim odnosima i da će biti prava ekipa.
Ali, život izjalovi mladenačka obećanja - ljudi krenu svojim putem, promjene se prioriteti, dođe posao, obitelj te druge odlike odraslog života. Zato si se možda suočila sa situacijom u kojoj se tvoja frendica iz srednje škole, s kojom si bila prst i nokat, udala, zaposlila i na tebe jednostavno zaboravila. Ili si se, recimo, udaljila od prijatelja ili prijateljice pa ti je sad krivo zbog toga. Ili se često sjetiš društva iz djetinjstva o kojem ne bi znala ništa da nema društvenih mreža. Naposljetku, možda jednostavno imaš osjećaj da je tvoje, nekad super prijateljstvo, završilo prenaglo i nerazriješeno pa te kopka je li moglo drugačije.
Može biti da ti je prijateljstvo bilo toksično ili da ti je zabijen nož u leđa - tada se, iskustvo pokazuje, ne isplati gaziti sebe kako bi oživjela nešto lažno.
Čini se da živimo u dobu kad mnogi gledaju samo svoju korist, kad su ljubomorni jer je netko postigao više i u vremenu srozane ljudske komunikacije. Umjesto da iskreno razgovaraju o problemima u prijateljskom odnosu, neki će ići linijom manjeg otpora te se naprasno povući - što nikako nije dobro. To, zapravo, pokazuje da to prijateljstvo nije pravo i nema smisla da se samo jedna strana trudi i da se sto puta javlja porukom ili pozivom kad vidi da ionako nema odgovora. Takva prijateljstva bolje je ostaviti u prošlosti i nastaviti dalje.
No, što ako te prijateljica (ili prijatelj) nije povrijedila/o, već su vas životni putevi razvojili? Što tada učiniti i kako stupiti u kontakt sa starim prijateljima? To nekad nije lagan pothvat, a evo o kojim stvarima treba voditi računa.