Najveće životne borbe su najčešće one koje vodimo sami sa sobom i uvijek smo najponosniji kada dobijemo takve bitke. Borba s viškom kilograma za mnoge je cjeloživotna borba, začaran krug u kojem se kilogrami gube i dobivaju. No kada se višak kilograma pobijedi, često se mijenja i kompletan život i psiha.

Rođena Zagrepčanka Adela Franceković upravo je primjer kako gubitak kilograma može biti zahtjevan, bolan te značiti prolazak kroz mnoge operacije. Adela je oduvijek živjela punim plućima, voljela život, ali sada nakon velike fizičke metamorfoze i gubitka 50 kilograma život je za nju postao još ljepši. S 50 godina osjeća da je tek na početku i da njezina priča može pomoći i drugim ljudima. Bavi se osobnim rastom i duhovnošću što često koristi kako bi ispričala svoju priču.

Razgovarali smo s Adelom o "začaranom krugu" koji joj je debljina donijela u život, zašto se odlučila za operaciju želuca te još niz drugih zahvata, te kako nakon svega održava težinu i koliko je sigurnija u sebe. 

Za operaciju želuca odlučili ste se 2021. godine. Koliko godina prije toga ste se borili s viškom kilograma?

Moja "borba" s kilogramima traje od početka puberteta i uz sav trud i odricanja uspijevala sam skinuti manji broj kilograma koji bi se vrlo brzo vratio. Isprobala sam doista sve što sam vidjela i za što sam čula, te razne planove prehrane i treninge. Rezultati su bili kratkotrajni i vrlo brzo bi se kilogrami vratili, s još ponekim viška, tako da sam bila u "začaranom" krugu. S obzirom na to da sam vrlo uporna osoba koja vjeruje da se sve može postići u životu ako znamo kako, odlučila sam se raspitati i o kirurškim načinima liječenja debljine i tako sam saznala da se u Hrvatskoj može na uputnicu, bez plaćanja, operirati želudac kao pomoć pri mršavljenju i liječenju debljine.

Zašto ste se odlučili na barijatrijsku operaciju, odnosno, u vašem slučaju, odstranjenje viška želuca? Što je bio presudan trenutak za takvu odluku?

Jednostavno sam iscrpila sve mogućnosti, shvatila sam da godine i kilogrami idu i da nisam više mlada, nisam više imala snage za neuspjehe i poraze koje sam često doživljavala u tom području života.

Kako ste se osjećali nakon operacije? Koliko dugo ste se oporavljali?

Sama operacija je protekla lako, to je laparoskopski zahvat u općoj anesteziji, zove se gastric sleeve resekcija, pri kojem se ovisno o veličini želuca trajno odstranjuje 70-90 % želuca i posebnim instrumentom i titanskim "klamericama" se želudac šiva.

Oporavak traje kratko i vrlo brzo sam mogla normalno funkcionirati u smislu odlaska na toalet i tuširanja. Ono što je bio puno veći zadatak je bilo učenje kako jesti ispočetka. S obzirom na izuzetno malu zapremninu želuca, trebalo je jesti žličicu po žličicu i piti tekućinu gutljaj po gutljaj više od šest mjeseci, uz to i redovito uzimati suplemente kako mi ne bi pao imunitet i da ne počnem gubiti kosu.

Privatna arhiva

Sami ste rekli da ste osjećali napade panike. Čega Vas je najviše bilo strah?

Napadi panike bili su vezani za gubitak identiteta kroz mršavljenje. Gastric sleeve resekcija je operacija koja je alat za mršavljenje i taj alat djeluje brzo, vi doslovce ne možete više puno jesti, tijelu nedostaje utjeha u hrani, mijenja se, kože počinje visiti, ljudi učestalo komentiraju - sve je to jedan veliki pritisak. Najviše me je bilo strah da ću se ponovno udebljati pa sam se stalno vagala. Ja sam, naime, i prije operacije vježbala i bila na planovima prehrane, tako da mi taj dio nije bio problem, jer realno, ne mršavite od operacije, nego je operacija alat koji vam pomaže da napokon uspijete.

Privatna arhiva

Jeste li imali podršku okoline? Jeste li doživjeli osude? Jeste li čuli komentare 'mogla je promijeniti prehranu i više vježbati pa bi smršavjela'?

Imala sam podršku većeg dijela okoline i ljudima sam bila i inspiracija i snaga da se i oni pobrinu za sebe. A da je bilo "pametnih" komentara, bilo je. Nisam se obazirala previše na njih, jer ljudi uvijek sude ono što nisu prošli. Bilo je i osuda i rečenica da sam prije bila bolja i komentara 'sad stani, previše si smršavjela'.

Privatna arhiva

Kojom brzinom ste gubili kilograme? Koliko Vam je bilo potrebno da dođete do idealne težine? Koliko kilograma ste točno izgubili?

Tijekom otprilike godinu i pol sam skinula 50 kilograma. Kod mene je to išlo čak i sporije nego kod nekih drugih ljudi jer sam imala problema s inzulinskom rezistencijom i apnejom, pa sam dulje skidala te kilograme. Bilo je i dosta mjeseci kada je sve stagniralo. Imala sam i problem sa stalnim osjećajem gladi pa mi je liječnik predložio i neke lijekove da mi bude lakše.

Privatna arhiva

Višak kože često je problem nakon gubitka kilograma. Vi ste se odlučili na operacije. Što vam je bilo najteže? Jeste li se odlučili na još neke estetske operacije?

Višak kože je bio baš veliki problem i ja sam izgledala jako loše nakon što sam smršavjela, čak mi je i smetala ta kože u normalnom životu. Npr. nisam mogla nositi nikakav grudnjak, nego samo sportske topiće jer su mi grudi bile samo obješena koža. Ruke su bile toliko obješene da sam usred ljeta nosila rukave da ih pokrije, ispod trbuha bi mi se koža znala upaliti i slično.

Privatna arhiva

Tada sam se odlučila na operacije i stvarno sam zadovoljna danas jer sam morala skidati višak kože od koljena do tjemena. Najteže je bilo sve to platiti, nažalost, estetska kirurgija košta, pa sam digla kredit i potrošila ušteđevinu, ali mi nije žao. Jako sam zadovoljna sada i mislim da su moji kirurzi napravili vrhunski posao. Operirala sam trbuh i stražnjicu, ruke, noge, leđa, grudi i lice. Sada više ne bih ništa dirala, dosta mi je anestezija, bolovanja i oporavaka.

Kako ste se osjećali nakon šeste operacije? Znali ste da je Vaš put transformacije gotov. Jeste li bili zadovoljni onim što vidite u ogledalu? Je li to bio početak novog života?

Jesam, rekla sam sebi: sad si napokon slobodna i možeš punom parom naprijed i poslovno i privatno. Jako sam zadovoljna i, zapravo, prvi put u životu se s ponosom gledam u ogledalu, prvo zato što je to ono što sam oduvijek htjela, a drugo zato što znam da sam uspjela u onome s čime sam se oduvijek borila. Svoje ožiljke zovem battle scars.

Privatna arhiva

Kako danas održavate težinu?

Jedem normalno, krećem se, njegujem se, pazim na svoj mir u životu i mičem ono što me iscrpljuje, to je blagoslov pedesetih godina.

Koliko je fizička transformacija utjecala na psihu i jeste li promijenili i druge stvari u životu?

Mislila sam da neće utjecati, ali ipak je. Puno sam sigurnija u sebe, glasnija da se zauzmem za ono što zbilja želim, ne pristajem na kompromitiranja i manipulacije, cijenim sebe i svoj život.

Promijenila sam to da nisam više svima energetski bankomat i stalno dostupna, shvatila sam da ne moram uvijek biti dobra i da nisu svi prijatelji iz djetinjstva prijatelji.

Privatna arhiva

Bavite se osobnim razvojem, transformacijska ste mentorica i autorica. Koliko Vam je ovo osobno iskustvo promijenilo život? Je li utjecalo na Vaš rad i privatni život?

Promijenilo mi je život u toj mjeri što motiviram ljude, pogotovo žene, da se zauzmu za sebe, ohrabrujem ih da naprave nešto bez obzira na godine. Sretna sam kada čujem da moje klijentice i pratiteljice na društvenim mrežama kažu da se dobro osjećaju jer sam im pomogla u tome svojom pričom. Mnogi ljudi su otišli i na barijatrijsku operaciju i na estetske zahvate jer sam sve to podijelila javno. Srce mi je puno kada mogu nekome dati razlog da bude bolje, pa u tom valu energije i moj posao bolje funkcionira.

SAVJET LIJEČNIKA

Petra Meštrić za Žena.hr: Smršavjela sam 19 kilograma, ali ovi trikovi i rutina su mi pomogli da ostanem vitka