Zašto su muškarci romantičniji od žena?

Počinjem ovo pisati iako znam da će se na članak najvjerojatnije sliti lavina negativnih komentara. Ali nema veze. Što se može, kad ja stvarno vjerujem u tezu o kojoj ću pisati...

Vječna dilema. Tko je zapravo romantičniji? Muškarci ili žene? Oba spola tvrde da su upravo oni ti. Ljudi moji, čak postoji i nekoliko istraživanja na tu temu (netko očito nema pametijeg posla u životu) i većina njih tvrdi da su romantičniji upravo muškarci. I ja se slažem.

Da vas, moje dame, pitam nešto – kad ste posljednji put učinile nešto spontano romantično? Žene su te koje žele romantiku i očekuju romantične geste mnogo više od muškaraca, no oni su ti koji ih ostvaruju. Od muškarca se to očekuje, od žene to je samo bonus koji taj muškarac mora cijeniti i naravno višestruko uzvratiti.

Jedan moj prijatelj je čak išao toliko daleko da je žene usporedio s razmaženim gastro kritičarem – mogu pisati cijele sastavke o tome kako je meso ispečeno i je li umak preslan, ali vjerojatno ih ne bi sami znali napraviti u svojoj kuhinji.

Kaže on meni - Da mi je vidjet koja je od vas zasvirala ili zapjevala nekom pod prozorom, ili napravila budalu od sebe pred drugima samo da bi pokazala da joj je stalo. Mi smo ti koji moramo smisliti u koji vas restoran odvesti, koju čokoladu ili cvijeće vam donijeti, pisati ovakve i onakve poruke.

Bogme kad čovjek počne o tome razmišljati ima nečeg u tome. Daleko od toga da i žene ne planiraju romantične trenutke sa svojim dragim, ali to je više kao ličenje kuće kad su je već kupile. A dečki? Oni je dekoriraju još dok je iznajmljuju, i pritom imaju više hrabrosti jer su ti koji većinu puta sve iniciraju.

Muški su k'o šerpe romantičnog svijeta, vuku prve kave, večere i odlaske u kino, probijaju led ponekad totalno bedastim upadima. Nas pak se često može čuti kako zanovijetamo jer to nije tako kak smo si zamislile ili vidle u filmu. (A usput budi rečeno većinu najromantičnijih filmova kao što su Casablanca, Amelie, Legenda o jeseni, Okajanje, Wall.E, Zgodna žena, Notebook, Zapravo ljubav... – su napisali i režirali muškarci – pa  to ide u tezu da su muškarci romantičniji).  

A ako se zaboravi na Valentinovo, godišnjice ili rođendane? Onda su tek nagrabusili i u nemilosti mogu biti tjednima. No ako se uloga zamijeni i žena zaboravi–vjerojatno nema drama, lupanja s vratima i pitanja u stilu: - Kako si se mogla pojaviti se bez ičega, niti cvjetak mi nisi donijela? Ili: - Draga mogla bi ovaj put ti platiti večeru ili natankati meni auto s benzinom...

A zašto im i ne bi?  Moderna su vremena. K'o kaže da oni moraju biti ti koji sve iniciraju i planiraju. Jesmo se borile za ravnopravnost? Jesmo. Eto nam je sad.  

Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja