Evo malo činjenica: 30 je broj dana u četiri mjeseca u godini. To je iznos novca koji ćete platiti za pet paketića običnih Orbit žvakača ili otprilike jedna desetina jedne haljine iz H&M-a. Oko 30 posto korisnika javnog prijevoza su u pravilu bezobrazni kreteni i 30 je broj puta koliko ja u godini otprilike odustanem od nove dijete.
No, za većinu od nas dvadeset-i-nešto-godišnjakinja, jedini 30 koji nešto važi je onaj dan kad se pozdravimo s našim bezbrižnijim godinama i moramo se suočiti s "ozbiljnim životom". I kao da 30. rođendan sam po sebi nije dovoljno zastrašujuć, sa svih strana nas stalno bombardiraju s pričama o nevjerojatno uspješnim ženama koje kao da "imaju sve", čak i prije nego što uđu u treće desetljeće života.
Ako ostavimo sve uobičajene tjeskobe vezane za starenje po strani, ima li ikakve logike u tome da sve što smo si zacrtali u životu moramo ostvariti prije ovog zastrašujućeg, samonametnutog roka?
S godinama dolaze prave odluke?
Za Danijelu, 29, tema navršavanja 30-te je neizbježna. "Mi smo tako odgajani da 30. rođendan zamišljamo kao neku vrstu prekretnice. Čak i ako ne želiš nužno o tome razmišljati na taj način, to te svejedno tjera da razmisliš o sebi i zapitaš se: "Jesam li postigla sve što sam htjela i što sam uopće sve napravila?".
Ova od nedavno singl menađerica već nekoliko mjeseci o ovoj osjetljivoj temi razgovara s prijateljicama i priznaje da joj je "smireni obiteljski život" pomalo zastrašujuća opcija.
"Mi smo generacija koja ima mnogo izbora – mi se nismo morali oženiti i zasnovati obitelj mladi, imamo dobre poslove koji se stalno mijenjaju i razvijaju. S jedne strane tu je taj neki osjećaj da prije ili kasnije konačno želiš pronaći pravi put u karijeri ili pravu osobu s kojom bi se mogla skrasiti i zasnovati obitelj. S druge pak strane, jer sam imala toliko slobode životu, pomalo me plaši slijedeće – jednom kad odaberem, kako mogu znati da sam donijela pravu odluku?".
Psihoterapeutkinja koja želi ostati anonimna smatra da je Danijelino iskustvo uobičajeno za dvadeset-nešto-godišnjakinju. Ona objašnjava da je, psihološki gledano, 30-ta godina poznata kao "prekretnica" - gdje iza sebe ostavljamo naše postadolescentske dvadesete i ulazimo u novu fazu koju nazivamo "kuliminacija života".
"To je stupanj u kojem brak ili veza, obitelj i karijera počinju biti još važniji što se tiče donošenja odluka, a ljudi se počinju više propitkivati gdje se nalaze u tim područjima i koliko su do sad napredovali", kaže ona. "Što se žena tiče, one postaju sve samosvjesnije i više od drugih ne traže potvrdu ispravnosti svojih postupaka. A posljedica je da počnu tražiti užitke - za sebe!"
Otkucavanje biološkog sata
Tanja, 28, vjeruje da je njezina majka igrala ključnu ulogu u oblikovanju njenog mišljenju o tome što znači imati 30 godina. "Moja mama je bila prilično mlada kad me imala, tako da sam je ja za njen 30. rođendan doživjela kao oženjenu s dvoje već relativno velike djece. Mislim da zbog toga te godine povezujem sa sličnim stvarima"
Međutim, Tanji je imati djecu cilj koji ona rado odgađa. "Ne mogu si ni zamisliti da sada imam dijete i tu razinu odgovornosti, jer se osjećam kao da imam još puno toga što moram napraviti i postići prije nego se odlučim za taj korak. Samo problem samnom je taj da što sam starija to mi je 'lista s obavezama i željama' sve dulja i ja želim sve više postići, a djeca trenutno nisu na tom popisu."
Zanimljivo, psiholozi vjeruju da sve veći broj žena danas odbacuju strah od takozvanog biološkog sata i pronalaze druge načine da zadovolje svoje zaštitničke i majčinske instinkte.
"Instinkt za stvaranje i njegovanje kod žena sada ima mnogo širu primjenu, i nije ograničen samo na djecu i obitelj. Postoje i drugi načini ispoljavanja zaštitničkih instinkata, bilo da se radi o brizi za okoliš, mentorstvu ili biti dobre tete ili kume tuđoj djeci. Uostalom, s napretkom medicine sada se roditelj može postati i kasnije u životu, što niti nije loše jer ste tada zreliji i unosite snažniji osjećaj identiteta u svoje roditeljstvo, objašnjava naša anonimna psihoterapeutkinja.
30 je tek početak
Jedna od najvažnijih stvari koje trebate zapamtiti vezano za veliki "tri-nula" je da je to savršena prilika da obnovite i potvrdite svoje ciljeve i težnje. Umjesto da na svom "popisu" samo stavite kvačicu pored ljubavi, karijere i obitelji, naša stručnjakinja sugerira da promotrite svoja dostignuća i postavite nove ciljeve i nove prekretnice. "Gledajte na 30 ne kao na kraj već na početak nečega novog i boljeg. Zatim se zapitajte čega želite da to bude početak."
Za sve što je ostalo neoznačeno na vašem životnom popisu, upitajte se jesu li vam ti ciljevi danas još uopće važni. Primjerice, ako vam je na popisu neko veliko putovanje bio jedan od prioriteta, ali još niste imali priliku ispuniti ga – razmislite želite li uopće još tamo otići, a ako želite – napravite novi plan i podzmite nešto kako biste ostvarili taj cilj. Primjerice, ako su vas kočili novci – odmah počnite štedjeti, ako treba i pomalo.
"Da sam imala priliku, ja bih svoje dvadesete godine provela putujući, ali jednostavno nisam imala novca", kaže 30-godišnja Ema. "Sada imam i što je najbolje mislim da ću sada više cijeniti sva putovanja pred sobom. Kvalitetnije ću ondje provoditi vrijeme, dok bi - da sam to napravila u dvadesetima – većinu vremena partijala i doživjela samo noćni život. Tako da i ovo sad ima svojih velikih prednosti."
"Moj san je oduvijek bio da odem u Afriku i Indiju. U Africi sam bila u prosincu prošle godine, a u Indiju ću, nadam se, početkom iduće godine. Mislim da ne postoji rok kada su putovanja u pitanju... Što ste stariji, to lakše postaje, jer, iako možda imate manje slobodnog vremena, to ste bolji u odabiranju što ćete napraviti s tim slobodnim vremenom koje imate i kako ćete ga provesti."
A tako je to nekako i sa svim životnim područjima, zar ne? Dakle, zaključak je – mogu slobodno i bezbrižno početi planirati svoju 30. rođendansku proslavu! Mislim da će ta biti definitivno jedna od boljih!