Kako prenijeti bajku vjenčanja na fotografiju i što je sve potrebno da bi se emocije dostojno uhvatile fotoaparatom, te koji su strahovi i najdraži trenuci profesionalne fotografkinje vjenčanja, sve to i još mnogo više donosimo u zanimljivom intervjuu s Josipom Uzelac.
Josipa se već više od deset godina bavi fotografiranjem, a u posljednje vrijeme je shvatila da je najsretnija kada je okružena ljudima na njihov najvažniji dan u životu i da ju jako veseli biti dio pozitivne i uzbudljive atmosfere tijekom vjenčanja.
Neke njene radove možete pogledati i na njenoj Instagram stranici https://www.instagram.com/josipaweddings/
1.Kako si odlučila krenuti s fotografiranjem vjenčanja i koliko dugo se baviš time?
Fotografiju sam oduvijek prakticirala, ali sam se prije deset godina ozbiljnije zainteresirala za to, pa sam tako sve više i više fotkala, ali i objavljivala, dok nisu sasvim slučajno došle ponude da za svoj hobi budem plaćena. Prije devet godina, otišla sam na svoje prvo vjenčanje u životu gdje sam došla s fotićem i zabilježila trenutke kao gost. Ubrzo nakon toga, otišla sam na još jedno vjenčanje gdje sam opet napravila isto, bez ikakve ideje da bih željela biti fotograf vjenčanja. Nakon što su drugi prijatelji vidjeli fotografije, dobila sam ponudu da odradim još jedno fotkanje vjenčanja, pa i drugu i treću ponudu... Tako je nekako krenulo, a ja sam tada shvatila da mi se od svih područja fotografije, vjenčanja doista najviše sviđaju. Sve je prirodno, iskreno, jednostavno, puno ljubavi i pozitivne energije, zagrljaja, emocija, nasmiješenih ljudi, plesa, nekad čak i suza. Kada sam shvatila da mi je najdraži dan onaj kad isporučim fotografije i vidim to zadovoljstvo mladenaca, odlučila sam se potpuno posvetiti vjenčanjima. Uspomena koju im stvaram za cijeli život potiče me da se stavljam u njihovu poziciju i odradim svoj posao kako bih zapravo i sama voljela da netko ovjekovječi moj veliki dan.
2.Koliko fotograf na snimanjima vjenčanja zapravo ima slobode?
Moj način rada je takav da ne ulazim u planove mladenaca, već spontano pratim cijeli događaj, njihov najvažniji dan. U tom pogledu nemam slobodu. To je njihov najvažniji dan, a moj je da se prilagodim njihovom planu i dokumentiram trenutke na način da sam što je više moguće nevidljiva. Mladenci mi vjeruju, pa imam potpunu slobodu kretati se i hvatati kadrove za koje smatram da su najbolji. Što se tiče sessiona, uvijek volim predložiti što i kako mislim da je najbolje, ali volim čuti i njihove želje, pa se naći na pola puta.
3.Koji su tvoji najveći strahovi kod fotografiranja vjenčanja?
Stres i strahovi su uvijek prisutni, iako moram priznati sve manje i manje jer svaki put ispadne sve dobro. Ne znam je li to strah ili uzbuđenje, ali nikad ne znam kakvo će biti svijetlo taj dan, a obzirom na to da radim s prirodnim svjetlom, to mi je dosta bitno kao i prostor za koji ne znam kakav mogu očekivati ako mi je nepoznat. To je ujedno i izazov. Crkva je, ako moram izabrati, nekako uvijek najveći strah jer je najbitnija, nikad' ne znaš kako će biti, a ponavljanja nema.
4.Jesu li mladenci zahtjevni?
Imam sreće što su mladenci s kojima radim većinom povjerljivi, jednostavni i vole takve fotografije; opuštene i prirodne stoga nije bilo specijalnih zahtjeva, do sada. *Uvijek se potrudim uloviti sve - od najmanjeg detalja, do najvažnijih trenutaka.
5.Što je sve potrebno da bi se emocije i cijela ta bajka tijekom vjenčane ceremonije dostojno prenijeli na fotografije?
Dovoljno je da su mladenci i gosti uneseni u trenutak i fokusirani na ono što se događa, fokusirani jedni na druge, a ne na fotoaparat. Najdraža su mi vjenčanja gdje me nitko ne doživi jer su toliko u svom filmu i emocijama koje pršte. Upravo iz tog razloga trudim se što manje nametati kako bi svi zaboravili da su pod okom objektiva. Bitno je i da fotograf cijelo vrijeme prati na sve strane što se događa i prepozna unaprijed kada bi se mogli dogoditi veliki, važni trenuci koje bi bilo dobro zabilježiti. Zapravo nema stajanja i odmora jer cijelo vrijeme moram budno pratiti. Posebni trenuci se događaju svako malo i lako ih se može propustiti.
6.Jesu li ti draže crno bijele fotografije ili one u boji? Zašto?
Obožavam crno-bijele fotke jer daju taj filmski touch. Također volim i one u boji, ali kada svijetlo nije najbolje, crno-bijela obrada je daleko bolja, tako da najčešće u tom slučaju “pretjerujem” s C/B fotkama. U većini slučajeva isporučim jednu i drugu verziju kako bi mladenci mogli odabrati šta se njima više sviđa.
7.Obzirom da puno putuješ, koja ti je najdraža destinacija na kojoj si fotografirala vjenčanje?
Najdraže vjenčanje kod nas mi je definitvno sa otoka Silbe, a izvan Hrvatske, posebno mi se svidjelo malo, intimno vjenčanje od petnaestak gostiju u Španjolskoj. Iako žive u Barceloni, odlučili su se za mjesto Rosas, na obali. Bilo je to preslatko dnevno vjenčanje, vrlo jednostavno, s pogledom na beskrajno more i mali gradić u daljini. Kod nas intimna i mala vjenčanja na otvorenom nisu toliko popularna, ali su zaista posebna, stoga u zadnje vrijeme uživam upravo u takvima.
8.Kako napraviti dobru spontanu fotku?
Vjenčane fotografije su manje više sve spontane osim sessiona za koji se potrudim da i on bude spontan, iako je ponekad to dosta teže jer su mladenci svjesni da taj dio “odrađuju”. Najbolje fotke ispadnu onda kada završimo ili počinjemo session ili oni trenuci “između” kad odlazimo s lokacije na neku drugu. Shvatila sam da nekako i najspontanije na sessionu bude kada su ljudi slobodni i u pokretu jer su tada prirodniji nego kad miruju, što je sasvim logično. Isto tako, dobre spontane fotke nastaju i kada ih ostavim same i fotkam dok me ne vide.
9.Kako ohrabruješ sramežljive mladence kojima fotografiranje nije jača strana? Kako napraviti da sve izgleda opušteno i prirodno?
Većina mladenaca ne voli se fotkati i smatra da nisu fotogenični, s čime se uopće ne slažem. Na kraju i sami to primijete. Sramežljivi mladenci se obično super snalaze i dovoljno je kada im kažem da se fokusiraju na partnere. Onda odjednom nisu sramežljivi i tada se događa magija. Najveći mi je problem s ljudima koji vole pozirati i cijelo vrijeme se okreću prema meni, što nakraju izgleda neprirodno jer je cilj uhvatiti stvarnost i njihovu ljubav. Često sam i psiholog, a ne samo fotograf, no bitno je da se prije samog vjenčanja povežemo i sprijateljimo, tako da me klijenti ne doživljavaju kao fotografa pred kojim im je neugodno. Cilj mi je uvijek da par uživa i zabavlja se jer na taj način i ja uživam, a fotke ispadnu vrhunske.
10.Izdvoji neku najdražu i/ili najzanimljiviju anegdotu tijekom fotkanja vjenčanja.
Prvo što mi je palo napamet je jedan poljubac nakon same ceremonije gdje je mladoženji cijeli tamno crveni ruž ostao na usnama. Ispalo je simpatično i super trenutak jer su se svi od srca nasmijali. Isto tako, uvijek ispadne fora kada se prsten jednostavno ne može staviti do kraja, pa taj ozbiljan trenutak gdje su mladenci najviše uzbuđeni, ispadne posebno zabavan.
11.Što od fotografske opreme koristiš?
Od opreme koristim fotoaparat Canon 5d mark III i prime objektive od Sigme, u rasponu od 24mm do 85mm. Većinu vjenčanja odradim s najdražim objektivom 35mm koji mi nekako najviše odgovara. Da ne moram, flash ne bih uopće koristila, tako da njega uključim kada je baš hitno, a to je najčešće na plesnom podiju. Voljela bih jedno vjenčanje odraditi i s mobitelom. Vjerujem da bi ispalo odlično, obzirom na kvalitetu današnjih kamera na mobitelima.
