Moji roditelji me nisu odgajali klasičnim katoličkim odgojem, kao dijete nisam išla u crkvu, niti sam prošla ikakve crkvene sakramente. Ne sjećam se da je itko od moje uže, ali i šire obitelji pohađao nedjeljne mise. U naše vrijeme išlo se na vjeronauk, ali se o tome nije glasno govorilo. Moj pokojni muž je imao sakramente, ali svejedno nije htio imati ništa sa crkvom pa smo se vjenčali u općini. Ne mogu za sebe tvrditi da sam u svojoj mladosti imala bila kakva duhovna iskustva, a iskreno nije postojala ni želja za tim saznanjima. Bog je za mene bio imaginarna osoba, dalje od toga nije išlo. Pa ipak kao pripadnici katoličkog naroda prihvatili smo neka obilježja i svetkovine.
Moj preobražaj u duhovnom smislu počeo je prije nekoliko godina i mislim da su to prave godine kad čovjek može neke stvari objektivnije sagledati i napokon pronaći tu sponu koja nas dijeli od vjere i duhovnosti. Bog je za mene poprimio neki oblik i iz nekog imaginarnog svijeta postao nenadano blizak mome srcu, ali u crkvu i dalje ne idem. Osobno, za mene Bog i crkva nisu isto. Bog je nešto preveliko, nešto što nadilazi i samu crkvu, kao i kompletan svijet.
Baš sam danas čitala o novoj zgradi Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru, vrijednoj 16,5 milijuna EUR. Zgrada HBK stajat će 1500 eura po četvornome metru, a krasit će je panoramski liftovi, skupocjeni niskoenergetski sustav grijanja i hlađenja te pročelje od finoga građevinskog materijala, odnosno poludragog oniksa.
Nikad nisam bila zavidna nekom tko je imao više od mene. Ako si netko može priuštiti luksuzan život, neka uživa, ali u ovom slučaju to nije tako.
Svećenici taj novac nisu zaradili. Žive na račun nas poreznih obveznika koji im svake godine iz proračuna daju preko 300-tinjak milijuna kuna. Uz sve to naplaćuju svaku svoju uslugu i, iako funkcioniraju kao privatno poduzeće, oslobođeni su plaćanja PDV-a. Kao što znate, nisam neka velika vjernica, ali koliko se sjećam svi oni sa oltara propagiraju skromnost i duhovne vrijednosti, a ne materijalne. Kako je moguće da onda crkva gradi tako skupe, rekla bih preskupe i luksuzne građevine? Promislite samo koliko bi crkva nahranila gladnih i siromašnih s tim istim novcem. Ne mislite li da je traženje milodara neka vrsta obmane?
Zato me crkva ne interesira. Ne volim to licemjerstvo kako crkve, tako i vjernika.
Isus je za nas postavio primjer poniznosti i služenja. Oni koji su slijedili Isusa zvali su ga "učitelj". Ipak, iako je bio njihov vođa, Isus ih je podučavao da je njihov sluga. Opasao se pojasom i oprao njihove noge u posudi s vodom. To je bio posao sluge, ne nekoga tko je bio njihov učitelj. Rekao im je da ako je On voljan služiti im tako da im pere noge, oni trebaju biti voljni da služe jedan drugome. Zar nisu svećenici tu da prenose riječ Božju i služe svome narodu, a ne da uzimaju od njega? Crkva je najveći vlasnik nekretnina u Hrvatskoj. Svećenici voze skupocjene automobile, nose zlatni nakit, sudjeluju u predizbornim kampanjama i svrstavaju se na stranu onih koji su opljačkali ovaj narod bez imalo srama i grižnje savijesti.
Mahatma Gandhi, indijski vođa, Isusa smatra jednim od svojih učitelja i inspiracijom za nenasilan otpor. Izjavio je: "Volim vašeg Krista, ne volim vaše kršćane. Vaši kršćani su tako različiti vašem Kristu".
Može li netko pojasniti zašto se prosječan Hrvat za statistike izjašnjava kao "vjernik", iako svakodnevno krši sve zapovijedi i popise grijeha, uglavnom je netolerantan prema svemu drugačijem i stil života mu nekako uopće ne liči na učenje Isusa, kojem najčešće zavapi samo u psovkama?
Mislim da je vjera kod nas stvar folklora, a ne stvarnog uvjerenja. Ja ću se na sljedećem popisu stanovništva izjasniti kao ateist, ali ne zato što ne vjerujem u Boga, nego zato jer ne želim da se za kvaziduhovne vođe izdvaja moj novac iz proračuna koji se može puno pametnije upotrijebiti. Tko osjeća potrebu da im udjeli milodar uvijek može otići u crkvu baciti koju kunu u škrabicu. Vjera se živi djelima, a ne riječima. Mislim da je Bog u svima nama i svud oko nas. Svi koji idu kao ovce u crkvu podržavaju takvo ponašanje klera i dok im god svojim dolaskom daju podršku oni s neće promijeniti. Zato se ja držim one: Što si bliže crkvi, dalje si od Boga!
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine