To stakalce prepuno simboličkog značenja od davnina obavijeno magijom i misticizmom, sastavni je dio raznih mitova, legendi i priča, vjerskih koncepata, slika, izražajni medij umjetnosti, predmet svakodnevne uporabe svestrane funkcionalnosti i značenja...
Kroz povijest se provlačilo kao simbol mudrosti, savjesti, stvaralačke energije, božanske inteligencije odražavajući istinu, iskrenost, znanje, ljepotu, sadržaj srca, savjesti, čistoću…
Predstavlja sunčev i mjesečev simbol. Zrcalo se oduvijek povezivalo s Mjesecom, dušom i proricanjem, jer se kao i na površini vode na zrcalu odgovori na postavljena pitanja čitaju kroz odraze. Poput mjeseca reflektira svjetlost od sunca. A svijetlost predstavlja iluminaciju, prosvjetljenje, svjesnost i mudrost. Taj pasivni stav pri kojem samo reflektira stvari bez da utječe na njih odražava istočnjačku mudrost.
Kao sunčani simbol uzima vatru od sunca. Znak je ravnoteže, bračnog zajedništva. S jedne strane simbol istine, znanja i ljepote, a ukoliko je prekriveno prašinom, simbol je neznanja i iskrivljene predodžbe. Ezoterični ili mistični je simbol spiritualne refleksije.
U mitovima
U mitovima se spominje i kao moćno oružje poput Perzejeva štita kojim je savladana strašna Meduza zmijolike kose na čiji bi se pogled svatko tko bi ju ugledao skamenio i umro sve dok Atena nije Zeusovom sinu Perzeju poklonila bakreni štit. Štit je bio tako sjajan da se u njemu moglo ogledati kao u zrcalu te je strašna Meduza pobijeđena kada se u borbi ogledala u njemu.
Jedan od najpoznatiji mitova je mit o Narcisu mladiću nenadmašne ljepote, ali nesposobnom osjetiti ljubav prema ikome osim prema samom sebi, odbacujući svačiju ljubav. Zaslijepljen svojom ljepotom u koju se zagledao nad izvorom čiste i prozračne u kojoj se sve ogledalo kao u zrcalu, naginjući se nad izvorom, zaljubio se u samoga sebe. No pokušavajući uzalud zagrliti svoj odraz, pao je u vodu i utopio se.
Tako je najstarije znano zrcalo bila mirna površina vode, a potom su to bile uglačane površine različitih kovina (zlata, srebra, bronce, čelika …), ili prirodnog stakla vulkanskog podrijetla, crne ili izrazito tamnozelene boje. Prva zrcala od stakla najvjerojatnije su izrađivali tek ili već Rimljani.
U službi čaranja
Kroz povijest se učestalo koristilo u magične svrhe pri čaranju i raznim vradžbinama. Ono se pojavljuje kao čarobno zrcalo koje može prikazati slike događaja koji su se zbili u prošlosti ili onih iz budućnosti, kao i događaje s udaljenih mjesta u sadašnjosti. Navodno ga je i Pitagora koristio u predviđanju budućnosti, a šamani u svojim obredima pri čemu ga usmjeruju prema suncu ili mjesecu koje također smatraju ogledalima u kojima se odražava sve što se dešava na svijetu.
Stoljećima se smatralo da ogledalo može zarobiti dušu. Tako su u mračnom srednjem vijeku optuživali su i spaljivale žene koje posjeduju ogledalo kao dokaz njihovog čaranja, smatrajući da su iza stakalca zarobljeni duhovi.
Današnja svakidašnja uporaba
Danas se više ne vjeruje u njihovu čarobnu moć, ali koristimo ih za niz optičkih varki u prostoru. Ogledalo reflektira energiju te privlači i uvećava svjetlost, a kao dio interijera mogu povećati i otvoriti tamne kutove, prostore učiniti većima, raskošnijima i kreirati opća iznenađenja. U feng shuiu ogledalo je sredstvo koje ubrzava ili preusmjerava chi energiju, koristi se za ispravljanje nepravilnosti u prostoru, ali isto tako i za aktivaciju tijeka pozitivne energije.
Ono duplicira sve što se u njemu odražava. Stoga će ogledalo nasuprot smeća ili nereda duplicirati negativnu energiju, dok će ogledalo u kojem se odražava nešto lijepo ili vrijedno duplicirati pozitivnu energiju.
U svakodnevnoj uporabi u vanjskom svijetu koristi se kako bi se lakše orijentirali i imali veći pregled no što nam vlastite oči dopuštaju – pri vožnji, na cesti, na mrtvim kutovima…kako bi predvidjeli opasnost, vidjeli što je iza ugla…
U terapiji
Osim svakodnevne nam znane uporabe, danas, se koristi i u medicini i različitim oblicima fizikalne terapije i psihoterapije. U fiziotrapiji i različitim fizičkim tretmanima pomoću njega može se izliječiti ili smanjiti bol koju se osjeća nakon amputacije dijela tijela, moždanog udara ili parcijalne paralize tijela.
U psihoterapiji koristi se u tretmanu depresije, poremećaja prehrane –bulimije i anoreksije, raznim metalnim bolestima, pri osobnom rastu i razvoju, za povećanje svijesti o sebi, za povećanje samopouzdanja, pri izgradnji identiteta, osobnosti i mnogim drugim psihoterapijskim svrhama, seksualnoj terapiji, pri učenju i vježbanju govora…
Za terapiju ogledalima kažu da omogućuje povećanje svjesnosti sebe i otkrivanje unutarnje mudrosti dopiranjem do samoozdravljajuće snage organizma povezujući duh, tijelo i um u savršenu ravnotežu.
Odraz stvarnog ili izgubljenog identiteta?
Moć koju zasigurno ogledalo ima jest da nevidljivo pretvaraju u vidljivo.
Ogledalo omogućuje da vidimo jedino što vlastitim očima ne možemo vidjeti – svoje lice. Ogledalo nam pruža odraz našeg identiteta, gledajući se u ogledalu, stvaramo veliki dio slike o sebi, pruža nam mogućnost da vidimo sebe izvana, iz drugog kuta. Konstantno reflektiraju rezultate misli i akcija unutarnjih procesa samo-evaluacije. Takva ogledala nisu samo od stakla, već ih čine i drugi ljudi, okolina, naše tijelo...
Ogledala reflektiraju i istinu koju ne želimo uvijek vidjeti. Vidimo odraz kojeg ne prepoznajemo. U današnjem svijetu moderne metamorfoze događa se preobrazba poznatog sebe u nepoznatog nositelja turbulencija i boli. Moramo se snalaziti u svijetu kojeg ne razumijemo, koji nas ne zrcali. Što se dogodilo s ogledalom svijeta? Je li se ono iskrivilo, raspuklo, deformiralo, ili je to zaista naš odraz?
Identitet izgubljen između figure i odraza primorava nas na prepoznavanje, pronalaženje stvarnosti koje smo odraz. Ogledalo jednostavno reflektira ono što je. Mi imamo sposobnost i odgovornost mijenjati naš osobni, mentalni i spiritualni odraz kad god vidimo nešto u ogledalu što nije u harmoniji s onim kakvima se iskreno u našoj biti osjećamo ili želimo biti.
Stoga se može reći da je ogledalo sredstvo samo-evaluacije, samo- poboljšanja, samo-promjene, i samo prosvjetljenja, otkrivanja sebe, sakupljanja vlastitih izgubljenih dijelova, prepoznavanja da smo već kod kuće dok krećemo u njezinu potragu.
Kako Heidiger kaže: kada se otvore uši, oči, srce, kada se razmišlja, kada se postavlja pitanja, kada se zahvaljuje, dopire se do sakrivenog. Biti dodirnuti, viđeni, prepoznati, zrcaljeni životna je važnost osjećaja življenja.
Samo ne smijemo zaboraviti da ogledala u kojima se trebamo ogledati jesu stakalca u očima bližnjega svoga. Jedino drugi ljudi nam mogu pružiti pravi odraz, moćniji od bilo kakvog magičnog ogledala i kristalnih kugli. Ljudske oči kroz koje srce pulsira jedino su iskreno ogledalo svakog čovjeka!
Ana Božac
Unikatna, umjetnička ručno izrađena ogledala i lampe u mediapanu svojim bogatim i jedinstvenim oblikovanjem odmiču od same funkcionalnosti zalazeći prema estetici predstavljajući zasebne skulpture u prostoru. Ogledala i lampe su jedinstvena i ručno izrađena. U ponudi gotovi proizvodi i mogućnost izvedbe po narudžbi.
Radovi se mogu pogledati na web stranicama: www.anabozac.com/galerija/
„Nekada davno živio je jedan kralj koji je imao jedan ogroman, čudan dvorac, iznutra čitav prekriven ogledalima – zidovi, podovi, plafoni, apsolutno sve. Milioni ogledala. Jednoga dana kada nikoga nije bilo u dvorcu odnekud dotrča neki pas i uđe u dvorac. Iznenađen nepoznatim mjestom, počeo se okretati oko sebe i na njegov užas shvati da je sa svih strana okružen mnoštvom pasa. Bili su svuda i bilo ih je bezbroj. Sa namjerom da se zaštiti od njih, pas im pokaza zube, no u istom trenutku i ostali psi pokazaše mu zube. On počne režati kako bi ih zaplašio, kad na to svi psi oko njega također započnu režati. Vidjevši to, pas je već bio sasvim siguran da mu je život u opasnosti i počne lajati. No, čim je zalajao i ostali psi počeli su lajati na njega. I što je on jače lajao to su i oni jače lajali. Sutradan ujutro dvorani su našli nesretnog psa kako leži mrtav. A bio je tamo sam samcat okružen s milion ogledala. Niko se nije borio sa njim, zato što nikoga nije ni bilo. Ali on je vidio sebe u ogledalima i to ga je preplašilo do smrti. I kada je počeo borbu, odrazi u ogledalima su također započeli borbu. Uginuo je u borbi sa milion vlastitih odraza koji su ga okruživali sa svih strana. Ako ne postoje prepreke unutar nas, ne mogu postojati ni izvan nas. Jer svet je samo odraz onoga što je u nama. Svet je jedno ogromno ogledalo.“
Nepoznat autor
