Često pokušavamo biti objektivni i sigurno vam se dogodilo i to ne jednom da ste sto posto uvjereni da ste u potpunosti objektivni, no što je to objektivnost? Na objektivnost, odnosno subjektivnost, utječu mnoge stvari. Htjeli mi to priznati ili ne, naši osobni stavovi prema nekome ili nečemu uvijek će u većoj ili manjoj mjeri utjecati na našu objektivnost.
Jedna definicija kaže da se Svijet u kojem živimo može podijeliti na dva dijela – izvan nas i unutar nas odnosno na objektivnost i subjektivnost. Subjektivnost se krije „unutar nas“, zapravo to je projekcija vanjskog svijeta u nama – iskrivljena slika kakvu vidimo i na temelju koje učimo i zaključujemo. Objektivnost možemo definirati kao vanjski svijet kakav on doista jest, realna slika samog svijeta koji nas okružuje.
No, pogledajmo nekoliko primjera:
Prodavač prodaje neki proizvod i u dubini duše svoje uvjeren je da je objektivan kad hvali do nebesa taj proizvod. I sama sam jednom slušala prodavačicu koja me uvjerila s onim sjajem u očima da taj čistač na paru – da je to nešto što jednostavno moram imati – ona ga ima kod kuće i oduševljena je, i sve njezine frendice, vjerujte mi žena je bila skroz oduševljena pa je dio tog oduševljena prešao i na mene dok nisam uključila to čudo u struju – dakle ako to čisti onda ja sviram harmoniku lijevom nogom.
Novinari stalno žustro tvrde da se uvijek trude biti objektivni, no onda pročitamo da je zapravo direktor xy tvrtke vjenčani kum predsjednika Uprave medijske kuće koja je objavila članak o besprijekornom ponašanju direktora xy tvrtke, a koji ni u blesavilu nije povezan s mafijom (iako postoje dokazi ali bože moj pa danas svi podmeću ) – dakle ovdje je presudilo prijateljstvo, a ne objektivnost u pisanju članka.
Sigurno ste nekad bili u prilici čuti dva frenda koji pričaju o nekoj situaciji u kojoj su se grdo posvadili. Slušate ih i čujete zapravo dvije različite priče i pitate se što je zapravo istina, vjerujem i jedno i drugo, samo ovisi s čije točke gledišta, zar ne?
Isto tako radi li se o dragoj i bliskoj osobi jako je teško biti objektivan. Mala Mare i nije baš neko lijepo dijete ali njezina baka zaljubljena u svoju unuku uporno ju želi ugurati među male manekene jer Mare je buduća Naomi i Kate – dva u jedan. Doduše trudi se modni agent objasniti joj kako je Mare simpatična, no i ne baš zgodna djevojčica ali valjda bakino oko bolje vidi, ili baš i ne?
Koliko ste puta gledali majku kako zaljubljeno gleda svoju bebu i govori kako je to najljepše biće koje je u životu vidjela? Promatrate i vi dijete i ne vidite tu izvanzemaljsku ljepotu i zbunjeni ste, no prava je istina da je ta beba svojoj mami doista najljepše biće i ona je u svojim očima objektivna, a i vi ste u pravu.
Sigurno ste bili i u situaciji na poslu kad se prepire dvoje kolega i oboje tvrde da govore sasvim objektivno, a vi ne znate što biste od neugode, a jasno vidite da su oboje zapravo subjektivni, jer da bi se bilo objektivan trebalo bi isključiti emocije i prijašnje životno iskustvo koje nas uvelike određuje što je gotovo nemoguće….
Koliko vam je puta frendica nahvalila nekog ginekologa kao najboljeg na svijetu i vi ste došli njemu na pregled i ostali preneraženi njegovom hladnoćom? Dakle opet nema objektivnosti, jer netko tko je vama super ne mora biti i vašoj frendici. Isto se tiče i vaše omiljene knjige ili filma koji vama mogu biti sjajni, no objektivnost je ovdje zapravo u očima promatrača, jer više će ljudi istu stvar doživjeti potpuno drugačije.
Koliko smo objektivni u procjeni ljudi? Jesmo li? Hoćete li biti objektivni prema Marku za kojeg ste čuli da je prevario Lidiju s Marinom? Iako ste to samo čuli i čovjeka uopće ne poznajete? Kladim se da nećete…..
Smatrate li vi sebe objektivnom osobom i što činite da biste bili što je moguće objektivniji?
Vaša Ema Jurić