Odradila sam svoju građansku dužnost i u utorak bila u prosvjedima na Markovu trgu. Čudite se? Nisam išla tamo da to iskoristim za neku “svoju promociju” kako bi zlobnici rekli, čak sam se dobro i kamuflirala, nitko me od medija nije ni prepoznao, a i držala sam se podalje koliko je bilo moguće. Išla sam zbog toga jer sam ljuta i nezadovoljna situacijom u zemlji i načinom na koji se vodi. Otišla sam i zbog toga jer organizator prosvjeda ne pripada nikakvoj političkoj opciji za koju znam, ni HDZ-u, ni SDP-u, ni HSLS-u jer mi se sve političke stranke gade. Otišla sam zbog budućnosti ove zemlje, naše djece i unuka, zbog svih mojih prijatelja koji tog dana nisu mogli doći na prosvjed jer rade. Otišla sam zbog toga jer mi je dosadilo sjediti i promatrati iz svoje fotelje kako netko drugi odlučuje o mojoj sudbini. Htjela sam se zauzeti za sebe i biti dio tih promjena, znati da sam ipak dijelom svoje volje pokušala učiniti nešto za svoju budućnost. I opet ću! Bilo nas je malo, ali nadam se da će već danas biti znatno više ljudi.
Razočarala sam se nekim svojim prijateljima koji se konstantno žale na život i uvjete u kojima žive, koji su dva dana prije prosvjeda odlučno obećali da će doći, a onda u zadnji tren našli 100 sporednih i glupih razloga zašto neće doći. Jednome se ne sviđa organizator (kada je to važno?), drugi imaju nekog važnog posla baš u taj sat, jedna ima dogovorenu pedikuru, neki ne žele biti dio malog prosvjeda, žele čekati neki veći gdje će se lakše stopiti u masi da ih nitko ne vidi. Jednom rječju čekaju da netko drugi riješi probleme za njih. Kako tipično hrvatski!
Prije nekoliko godina, vijest da ćemo pristupiti Europi, radovala me, ali danas sasvim drugačije razmišljam. Prije 20 godina, to bi mi jako puno značilo. Danas mislim da je naš ulazak u EU uvjetovan rasprodajom naše vrijedne imovine i uništenja kompletnog gospodarstva kako bi članice EU “omastile brk” sa nama i pretvorila nas u roblje, iako već to debelo jesmo zahvaljujući garnituri koja vodi ovu zemlju i koja nema nikakav jasan stav ni viziju. Plaćamo najveće kamate na kredite, imamo najskuplju hranu u regiji, najskuplje telkomunikacijske usluge, najskuplji interenet, benzin, itd., a daleko najlošiji standard. 1000 kuna danas je postalo “ništa”. Obitelj kao temelj ovog društva jedva se održava. U školi se više ne vrednuju osnovne vrijednosti čovjeka, kao što je poštenje, moralnost, odgovornost i iskrenost. Odgajaju se generacije djece koja će preuzeti modele ponašanja koje im ovo sadašnje društvo prezentira i nameće, a to je da lažu, kradu, da se trudom ništa ne postiže nego dobrim kumskim vezama. Svaki dan gledamo i čitamo tko je koliko “jamio” kako se lova skupljala i dijelila, u kakvim vilama žive, kakve auta voze… Pa zar vam nije dosta? Zar zaista nemate potrebu izaći na ulicu i viknuti “Dosta mi je! Želim normalan život! Dosta mi je mita i korupcije za svaku stvar!
Za koga ćete glasati na slijedećim izborima? Imate li ikakve alternative?
Slobodna sam žena u svakom pogledu i tu slobodu skupo plaćam (imam još manje od dvije godine robovanja banci za kredit), nisam pripadnik ničega, ne prodajem svoj obraz tako lako, nisam potkupljiva, čak ne znam ni druge potkupiti. Ponekad sam i previše iskrena, kažem uvijek sve što mislim, nije me strah to reći. I na dane mrzim sebe što nisam barem malo drugačija, malo mudrija da imam više koristi (učim tu vještinu). A opet sretna sam jer se mogu pogledati u ogledalo. Sve te moje vrline danas , iz ove prespektive, izgledaju više kao mane.
Žao mi je što kao zemlja i narod nemamo malo više poštovanja prema samima sebi. Zato, dok ovo budete čitale, razmislite, možda još stignete na popodnevni prosvjed u 18 sati.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine
Sve čitateljice kolumne Danijele Dvornik koje dođu u biljnu drogeriju Lavanda Mia u Petrinjskoj 6 u Zagrebu do 24.02. i kažu da su vidjele ovu obavijest na potrtalu žena.hr dobit će 10% popusta na paket Golden plumbs.
Mršavite zdravo uz zlatne šljive :)
www.lavandamia.hr