Imam sina od 6 godina i krenuo je u prvi razred (nije išao u vrtić, već samo 3 mjeseca predškolskog odgoja gdje je bio isti slučaj kao sa školom sad i puno je vezan za mene, jer kao beba je bio miran a nisam ga imala gdje ostavljati pa je uvjek bio sa mnom). Išao je tjedan dana u školu bez problema i onda nastupa problem. On se raduje školi, uči lijepo, pamti zadaću, veseli se polasku, ali kad dođe u školu ne može se odvojiti od mene. Taj minut dok ja ne odem on je tužan, trči za mnom, hvata me za ruku, a poslije kao da ništa nije bilo. Kad ja odem, veseo je, radi s djecom, smije se i poslušan je na satu. To me psihički umara jer već traje 3 mjeseca. Bojim se da će tako biti do kraja školske godine. Tražila sam pomoć psihologa gdje sam ga vodila i ona mi je savjetovala da ga ubacim u razred i da se okrenem i da odem. Sad ne plače više, ali kad dođemo pred razred, on samo mene prati u stopu, šuti i tužan je, hvata me za ruku. Kad uđe u razred ja zatvorim vrata i moram ih držati jednu minutu i onda idem kući. A inače se veseli školi i jedva čeka da krene u školu. Samo nastupa problem kad dođe pred razred. Molim vas SAVJET. UNAPRIJED HVALA
Poštovana, sve ono što opisujete spada u separacijski strah (strah od odvajanja) koji se javlja kod Vašeg djeteta. Opširnije o tome možete pročitati u našem članku objavljenom na portalu klinfo.hr, odnosno ovdje.
Nataša Čičin – Šain, prof. defektologKabinet Korneo