Dječak je odmalena puno vremena provodio kod liječnika te u nekoliko navrata ležao u bolnici (dermatologija - razlog alergija na gluten i laktozu, prilikom obrezivanja zbog infekcije, pulmologija - razlog bronhitis, infektivno - trovanje salmonelom te vodene kozice). Zbog stalnih pretraga krvi dječak je razvio fobiju na krv. Prilikom svakog pogleda na krv (svoju ili tuđu) dolazi do krize svijesti. Radi tih događanja liječnici su mislili da ima epilepsiju, te su rađene pretrage koje su bile negativne na tu bolest. Navela bih da imam dvoje djece, dječaka i stariju kćerku (19 godina), te se pažnja više posvećuje sinu posvećuje zbog svih tih stvari koje su mu se dešavale. Dječak je inteligentan, odličan je učenik te sportaš. U školi je voljen i pozitivno prihvaćen od strane druge djece i nastavnika. Malac je vedrog duha i uvijek nasmijan i rado će razveseliti ljude oko sebe. Veoma je osjećajan i na sitnicu pusti suzu. Njegovo slobodno vrijeme korisno je ispunjeno. Voli životinje i ima psa i rado provodi vrijeme s njim i brine se o njemu. Zadnjih par tjedana dječak priča u snu, povremeno se naglo probudi iz sna, u snu jeca i stenje pogotovo neposredno prije buđenja u jutarnjim satima. Zanima me vaše stručno mišljenje u vezi ovog slučaja. Hvala unaprijed.
Draga mama,
vaš dječak je do sada već dosta vremena proveo u bolničkom okruženju, što samo po sebi može biti stresno za samo dijete, a i za Vas. Strah od krvi spada u jednostavne fobije, relativno je čest te uglavnom nije povezan s nekim drugim psihičkim ili fizičkim poteškoćama. S obzirom na to da neke životne situacije na žalost ne možemo izbjeći (vađenje krvi, odlazak u bolnicu ukoliko se razbolimo) trebamo naći načina da si ih olakšamo. Prema Vašem opisu rekla bih da po temperamentu ima izraženije emocionalne reakcije odnosno kad je sretan to jako pokazuje, a kada je tužan lako pusti suzu i to nekim situacijama može biti super, dok u drugima poput vađenja krvi može biti otežavajuće. Ono što djeci u takvim situacijama pomaže je priprema bilo kroz igru, vizualizaciju ili razgovor. Dakle prije nego morate otići na zakazani termin vađenja krvi ili neke druge pretrage bilo bi dobro da s njim popričate o tome što će se dogoditi, zašto se to radi i pri tome ne uljepšavate nego budete što realniji. Odnosno nije dobro da mu kažete „nećeš ništa ni osjetiti“ bolje je reći mu „malo će te zaboljeti, ali će brzo proći“. Ukoliko se dječak još igra, možda možete odigrati igru s njim gdje ćete Vi biti pacijent, a on će biti doktor koji će vam izvaditi krv. Djeci je lakše kada tako kroz igru prorade strah koji osjećaju.
Moguće je da su svi ti odlasci u bolnice, pretrage kod Vašeg dječaka izazvala osjećaj nepovjerenja i nepredvidivosti događanja u životu zbog čega se javljaju poteškoće u spavanju kada je dijete opušteno i podsvijest preuzima svijest. U takvim trenutcima Vi možete biti tu za njega, pružiti mu utjehu i pomoću mu da se opusti. Prije spavanja bilo bi dobro izbjegavati aktivnosti koje razbuđuju na primjer gledanje televizije. Također bilo bi dobro izbjegavati hranu i piće koji razbuđuju te bi mu trebalo pomoći da se što više opusti. Ukoliko vam ovi savjeti nisu dovoljni slobodno se javite na savjetovanje. Sretno.
Dajana Blažević, magistra psihologije