U jaslice je krenula s godinu dana bez nekih većih problema u prilagodbi i voli ići u vrtić. Ono što me malo zateklo jest da ona u vrtiću pokazuje potpuno drugačiji način ponašanja nego inače, u vrtiću je povučena, rijetko se igra s drugom djecom, kad teta organizira neki grupni sadržaj s djecom vrlo rijetko se samoincijativno pridruži igri već ju teta treba pozvati, često mi teta kaže da je "u nekom svom filmu" i ne prati što se događa oko nje. Zapravo se dosad nisam uzrujavala oko toga, prihvatila sam to na način da joj tako trenutno odgovara i da joj se ponekad više sviđa neki drugi način igre. Ali u posljednje vrijeme u razgovoru s njom sam primijetila da je potištena i tužna kada pričamo o vrtiću, rekla mi je da je tužna jer se u vrtiću uvijek igra sama i da nema prijatelja. To me iznenadilo jer kao što sam navela, izvan vrtića se potpuno drugačije ponaša, kad odemo u park bez problema se igra s drugom djecom, sama im prilazi i započinje komunikaciju, s djecom mojih prijateljica se vrlo rado druži kad dođu u goste i voli biti u centru pažnje, često samoincijativno osmisli "predstavu" u kojoj izmisli neku priču i pritom pjeva i pleše s lutkicama kad nam dođu gosti i voli kada ju puno ljudi gleda, pritom, zapravo uživa u pažnji što većeg broja ljudi bez ikakve sramežljivosti. Tako da mi nije jasno zašto je u vrtiću toliko drugačija i zašto se ne može uklopiti, od kuda dolazi ta povučenost i nezainteresiranost za zajedničku igru u vrtiću? Brine me i to što teta govori da je često "u svom filmu" nesvijesna događanja oko nje, to sam primijetila kod nje izvan vrtića jedino kada se zagleda u neki crtić pa ne doživljava ništa drugo, ali nisam tome pridavala neki veliki značaj. Žao mi je kad kaže da je jako tužna jer se u vrtiću uvijek igra sama, a ne znam kako da joj pomognem da se i u vrtiću opusti i bude vesela i otvorena kao inače. Zabrinuta mama
Draga mama,
drago mi je čuti da je Vaša djevojčica inače zadovoljno i otvoreno dijete. Vjerujem da Vas zato još više zbunjuje njezino ponašanje u vrtiću. Ipak, ako sam dobro shvatila, bitna razlika između vrtića i drugih situacija koje ste opisali, a u kojima se ponaša slobodno i opušteno, jest ta da ste u drugim situacijama prisutni i Vi. Znamo da roditelji djeci daju temeljni osjećaj sigurnosti, a kada se dijete osjeća sigurno tada može biti i opušteno, bezbrižno, ohrabreno. Zato joj je vjerojatno puno manji problem pristupiti djeci u parkiću nego se opustiti u vrtiću i poduzeti isto to. Uz to, u vrtiću je ipak drugačija atmosfera, izraženije je struktura pa je moguće da se ne snalazi najbolje u tome.
Jako je dobro to što ima dovoljno povjerenja u Vas i što imate dovoljno otvoren odnos da s Vama može komentirati kako se osjeća vezano uz to. Kada Vam kaže da je tužna, nemojte ju odmah pokušati oraspoložiti već joj pokažite suosjećanje i dodatni interes za to. Svakako joj je važno pokazati razumijevanje i pružiti podršku na način da se s njom razviju ideje kako bi si mogla olakšati situaciju u vrtiću. Možete kroz igru uvježbati situaciju kako bi ona mogla prići nekome i potaknuti igru. Probajte doći do toga - što bi joj moglo pomoći da se u vrtiću opusti? Također, možete tražiti pomoć i teta ili psihologa u vrtiću kako bi joj se olakšao boravak u vrtiću i komunikacija s vršnjacima u tom okruženju.
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom