Radi se o tome da kod kuće normalno sve funkcionira, s djecom iz susjedstva koju dobro poznaje rado se druži i igra, pa čak nekad preuzme ulogu vođe, u slučaju da se pojavi još neko dijete koje ne poznaje, ona se povlači sa strane. Isto se događa u vrtiću, s tetama prilično dobro komunicira i kad se igra s jednim ili dva djeteta, ali ako nastaje veća grupica koja se počne igrati skupa ona se povlači. Također kada pjevaju pjesmice ili izvode priredbu u vrtiću ona pjeva ali više u sebi, isto je i kad svi sjednu skupa pa treba nešto reći pred cijelom skupinom njoj nastaje blokada. Teško sklapa nova prijateljstva. Izbjegava razgovor o tome kada ju se pita čega se boji, mijenja temu. Nedavno je mlađi sin boravio u istoj grupi u vrtiću te mi je nakon toga pred njom rekao da ona ne želi pričati s ostalom djecom, na što je ona dosta ljuto reagirala kako nije istina. Tete u vrtiću je potiču, ali ju ne žele forsirati. Nadam se da ćete biti u mogućnosti pomoći nam s nekoliko savjeta kako postupiti u ovom slučaju. Lijep pozdrav.
Draga mama,
iako nam je ponekad teško shvatiti zašto se dijete povlači u novim situacijama, pogotovo ako mi nismo takvi, zapravo ne radi se o nikakvom problemu. I sami kažete da je Vaša kćer veselo dijete koje dobro funkcionira kod kuće i s djecom iz susjedstva. Spomenute situacije su vašoj curici dobro poznate i ona je opuštena, no kada se radi o novim situacijama neka djeca reagiraju sa zadrškom. To je karakteristično za djecu koja prema temperamentu, na dimenziji koja se naziva “prva reakcija” više naginju u kategoriju oprezne djece. Takvoj djeci, a i kasnije odraslim ljudima, treba neko vrijeme da bi “snimili situaciju” i tek onda se opustili i eventualno se uključili u aktivnosti.
Osim toga djeca se razlikuju po senzibilnosti. Nekoj djeci smetaju glasni zvukovi i puno raznih podražaja što bi bilo karakteristično za veće skupine djece. Ovo bi mogao biti razlog zašto Vaša curica odabire igru s jednim ili dva djeteta. Važno je znati da ovakav način reagiranja nije ni malo bolji niti lošiji od nekog drugog. Sve ovisi o pojedinoj situaciji. Potrebno je samo razumjeti zašto se dijete ponaša na određen način i dati mu prostora. Iako je nekad teško ne imati očekivanja kako bi se dijete trebalo ponašati u određenoj situaciji.
Treba imati na umu da djeca snažno osjete naša očekivanja. Pa tako kada na primjer dijete osjeti da se od njega očekuje da se sada mora igrati s novim djetetom ili da sada mora pjevati pred nepoznatim ljudima to rezultira još većom napetošću i povlačenjem (a za takvo dijete i sama nova situacija je već dovoljno napeta). Kada vide da ne mogu zadovoljiti očekivanja roditelja može im bit teško zbog čega ne žele pričati o tome ili obrambeno reagiraju, poput Vaše curice kada je ljutito rekla da nije istina da ne želi pričati s ostalom djecom. Pokušajte svojoj curici dati vremena da se prilagodi novoj situaciji, opusti i sama odluči želi li se priključiti drugoj djeci. Pri tome ju je važno ohrabrivati i pomoći joj da se opusti, a nikako forsirati i stvarati pritisak.
Kako bi Vam bilo lakše razumjeti Vašu curicu možete pročitati više o temperamentu ovdje: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/
Dajana Blažević, magistra psihologije