o vječitom pitanju "djeteta u dućanu", popustiti mu ili ga ignorirati dok ne odustane, no ona ni tijekom tog ispada bijesa ne odustaje i traži pažnju, pa osim što neumorno plače, još grabi i košaricu, jaknu, vuče me, "preklinje" da kupim to nešto... Užasno je teška situacija, ne toliko zbog ljudi koji gledaju, već zbog mene same jer se osjećam u potpunosti bespomoćno. U tom je trenutku jednostavno nemoguće do nje doprijeti, a opet želim ostati dosljedna i kad sam već rekla da joj ne mogu nešto kupiti da onda to i ne kupim. Da li ju uzeti, ostaviti sve u dućanu i izaći? Ili ju pustiti da i dalje viče dok ne prestane sama koliko god da to trajalo? Ili joj dati po guzi? Vamama
Draga mama,
problem koji vas muči zajednički je mnogim roditeljima. Naime, djeca stalno testiraju naše granice, traže načine kako doći do onoga što žele. Ako ne uspije na ovaj način, primjenit će drugi. Ako ne drugi, onda treći. I tako sve dok u konačnici ne dobiju ono što žele. Potom, poučena prijašnjim iskustvom, djeca znaju da takvo ponašanje prolazi i to koriste u raznim situacijama. I tako se stvara začarani krug.
Kako se ovaj začarani krug ne bi dogodio i Vama, savjetujem Vam da ostanete dosljedni. To će Vam biti puno lakše ako već doma Vašu djevojčicu pripremite na to da idete u dućan i kažete joj da danas nećete kupovati igračke/slatkiše u dućanu. Kada dođete u dućan a Vaša djevojčica počne inzistirati da joj kupite igračke, podsjetite je što ste joj doma rekli i recite da nećete kupiti igračku. Recite joj da vidite da je ljuta/uznemirana/tužna, no da joj unatoč tome nećete kupiti igračku. Važno je da prepoznate njezine osjećaje, da joj date do znanja da ste ih svjesni ali i da isto tako dobije poruku da ćete ostati dosljedni.
Metoda dosljednosti jedina je učinkovita, a Vaš dogovor s djetetom već kod kuće da nećete ništa kupovati, pomoći će Vam da se držite svojih riječi. Vrlo je važno pravilno postupati kada se neko ponašanje tek pojavljuje. Što se duže određeno ponašanje potkrepljuje (primjerice, kupovanje igračke u dućanu kada dijete „radi scenu“), kasnije ga je teže ukloniti.
Davanje po guzi je mjera koju ne bi savjetovala niti jednom roditelju. Poruka koju dijete njome dobiva jest da se stvari rješavaju udarcima – a takva poruka zasigurno neće donijeti ništa dobro djetetu, odnosno jednog dana mladoj osobi.
Dijete treba imati povjerenja u roditelja i odrasle, osjećati se sigurno i voljeno. Za to mu je potrebna pažnja i dosljednost roditelja – a sigurna sam da na tom području niste nimalo bespomoćni.
Želim Vam puno sreće.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener