. Kad starijeg dijeteta nije bilo kod kuće, on je vidio na tabletu da se taj likić razbolio i jako se zbog toga uzbudio i prestrašio da će taj lik umrjeti. Tolko se uzbudio da ga je počeo bolit trbuh. Ja sam tog likića "pomazila, nahraila" i on se oporavio i kasnije igricu izbrisala. Sinse smirio i ja sam mu objasnila da je to samo igrica, da nije za zbilja. Međutim brine me što se zbog toga toliko uzbudio i još par večeri me prije spavanja pitao o tome... Još se zna i bojati nekih crtića (koji nisu strašni, na primjer plače se kad gleda Ružno pače). Kako mu pomoći i što reći u toj situaciji. Ja mogu maknut takve igre i crtiće od njega, ali opet on to može vidjeti bilo gdje i žao mi je da se tog boji.Tina
Draga mama,
prije nego što Vam odgovorim na pitanje, voljela bih Vam pružiti malo teorijske podloge. Prema Jeanu Piagetu, djeca prolaze 4 faze kognitivnog razvoja: senzomotoričku, predoperacijsku fazu, fazu konkretnih operacija i konačno fazu formalnih operacija. Da Vam sada detaljno ne opisujem svaku od njih, osvrnut ću se na fazu u kojoj se trenutno prema dobi nalazi Vaš sin, a to je predoperacijska faza. Za ovu fazu koja traje od 2.-7. godine karakteristični su: konkretnost – nemogućnost shvaćanja metafora (npr. vani pada mrak); egocentrizam – nerazumijevanje emotivnog stanja druge osobe; princip konzervacije - količina tvari ostaje ista bez obzira na oblik i animizam – vjerovanje da su neživi objekti živi.
Prema svemu što ste naveli, rekla bi da Vaš dječak prolazi kroz jednu fazu koja je posve normalna za njegov rast i razvoj. Ono što Vas brine je njegova osjetljivost na situacije koje su nama odraslima normalne iz razloga jer znamo da se neće ništa dogoditi životinjici na računalu ili pak liku iz crtića. No, on to ne zna (a s obzirom na dob, to je normalno). Moguće jest da je Vaš dječak malo senzibilniji i da ga sve to dodatno pogađa.
Moj savjet Vama bi bio da i dalje nastavite činiti sve što ste dosada činili – nahraniti tamagočija, pokažete mu da je on dobro, utješite ga kada plače kada gleda neki tužan crtić, te stalno imajte na umu da su za njega te situacije stvarne. Izbjegavanjem nećete ništa postići jer, kako ste i sami rekli, uvijek postoji opcija da ih sam negdje vidi. A tada ga nema tko utješiti, pomaziti i nahraniti tu životinjicu, objasniti mu da je životinjica sada dobro i slično.
Želim Vam puno sreće i strpljenja
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trenerCentar Proventus