Ja ga pitam šta mu je, je li ga šta boli i šta ga muči, zašto to radi, a on kaže da mu nije ništa i da ga ništa ne boli, da ne zna zašto to radi i odmah počne plakati jer je osjetljiv i osjećajan. Kad je krenuo u školu postao je razigran, živ, pa čak i prkosan, iz škole svaki dan donosi loše ocjene, a s njim se uči i radi. Ne znam više na koji način i kako s njim postupati jer ga i jedan mali šum omete u učenju i samo gleda kako će igrati nogomet i gdje mu je lopta. Molim vas odgovorite mi. Srdačan pozdrav Hvala. Sasi
Draga mama,
Prema Vašem opisu, čini se da je škola donjela puno promjena za Vašeg sina. To je naravno, normalno i uobičajeno, ali je isto pitanje kako se dijete nosi s tim. A kako je Vaš sin počeo kakati u gaće, čini se da se nije naučio nositi s školom ili s nečim drugim na adekvatan način.
Ovim putem je iznimno teško utvrditi bilo kakve razloge što mu se točno događa, pa ću Vam postaviti nekoliko pitanja: Da li se bilo što drugo, osim polaska u školi događalo u zadnjih 6 mjeseci ili godinu dana? Da li se Vama ili djetetovom ocu ili nekom drugom iz njegove okoline dogodilo ili događalo nešto? Ponekad djeca na prvu, kada se sama situacija dogodi, ne reagiraju, ali onda mogu reagirati sa zakašnjenjem zbog čega, nama odraslima je manje jasno što mu se događa.
Što se tiče toga da ga svaki šum omete u učenju. Kada se to dogodi, možete mu reći nešto poput: „vidim da si čuo/vidio _____, sada je vrijeme za učenje. Za ____ minuta ćeš moći ići van i igrati se. Znam da to jako želiš, ali prvo moramo ovo riješiti.“ Iako niste naveli način kako učite s njim, možda bi se vezano i za to moglo uvesti neke promjene. Npr. možda bi mu bio lakše učiti više puta po malo, umjesto jednom u komadu. Ili, bi mu bilo lakše da uči prvo predmete koje ga više zanimaju od onih drugih. Zatim se može razmisliti o načinu kako uči – možda mu može više odgovarati da se kreće dok uči, umjesto da sjedi. U tom slučaju može biti više kinestetičar. Jedna moja kolegica je cijeli faks „prohodala“ učeći. Naime, ona je umjesto sjedila i učila, hodala i učila. Dakle, načini učenja mogu biti jako jako različiti, a često se koristi uvijek jedan. Treba dobro znati što djetetu treba i kako da mu se ta potreba može zadovoljiti.
Kako ima tu mnogo stvari koje se Vašem dječaku događaju, svakako bih Vam savjetovala da se posavjetujete sa dječjim psihologom koji bi Vam mogao pomoći da dođete do pravih uzroka i da Vas vodi dalje kroz proces kako da pomognete svom dječaku da ono što je u njemu, svoje emocije izrazi na drugačiji način, umjesto kroz kakanje u gaće. Ako ste iz Zagreba i u mogućnosti, možete se javiti nama u Centar Proventus.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl.psihologpsihoterapeut, certificirani terapeut igrom