To mu još dodatno stvara probleme u razumijevanju pročitanog. U školu je krenuo s punih 7 godina. Brine me jer na internetu takve probleme pripisuju disleksiji! Da li mi je strah opravdan? I zanimaju me vježbe za povećanje koncentracije. No brain gym please! Mama B.
Poštovana,
Kod jednog broja djece pojavljuju se teškoće kod usvajanja čitanja i pisanja. Kada govorimo o teškoćama čitanja i pisanja vrlo je važno razlikovati specifične teškoće (disleksija – čitanja i disgrafija – pisanja) od nespecifičnih teškoća (gdje su teškoće čitanja i pisanja sekundarne prirode: kognitivno zaostajanje, oštećenje vida ili sluha, nedovoljan govorno-jezični razvoj, ...) te uobičajene teškoće koje se javljaju prilikom ovladavanja čitanja i pisanja. Vrste pogrešaka koje čini učenik sa specifičnim teškoćama čitanja i pisanja slične su pogreškama koje čini svaki učenik nižih razreda. Temeljna je razlika u brojnosti i stabilnosti pogrešaka.
Dakle, da bi utvrdili o kakvim je teškoćama riječ potrebno je posjetiti logopeda. Pri tom valja naglasiti da se disleksija ne dijagnosticira do trećeg razreda osnovne škole upravo stoga što se toleriraju razne početne greške pri usvajanju čitanja i pisanja. Ipak, ranom dijagnostikom moguće je uočiti potencijalne teškoće i utjecati na njihovo uklanjanje.
Kada govorimo o koncentraciji poznato je da se ona razvija s kronološkom dobi te da se odgovarjućim vježbama može utjecati na nju.
Vježbe koncentracije ne podrazumijevaju brain gym vježbe. Brain gym vježbe oslanjaju se na akupunkturne točke i samim time spadaju u alternativne metode bez znanstvene utemeljenosti. Te i slične metode svrstavaju se u instant rješenja za kojima ljudi rado posežu jer zahtjevaju manje truda a obećavaju sjajne rezultate. „Trening“ pažnje i koncentracije kontinuirani je slijed ciljanih aktivnosti koje dijete uče razmišljanju, sporijem radu usmjerenom na detalje i samokontroli. Cilj je pomoći djetetu da na najbolji mogući način iskoristi trenutke povišene pažnje, da je usmjeri na jednu aktivnost sa mnogo detalja ili na više praralelnih aktivnosti. Koliko će dijete uspjeti istrenirati svoju pažnju ovisi i o genetskoj predispoziciji, ali je pažnju moguće trenirati kod svakog djeteta.
Nataša Čičin – Šain, prof. defektologKabinet Korneo