Kada dođemo u školsku kuhinju svi nam se rugaju i mi smo jako tužne. Što da napravimo?
Draga čitateljice, žao mi je što vam se događa takva nepravda u školi. Znam koliko može boljeti i koliko možemo biti tužni kada nas netko vrijeđa, kada je bezobrazan prema nama. Htjela bi da znaš da djeca nekada govore stvari koje zapravo ne misle ili govore nešto za što znaju da će drugoga povrijediti. Je li netko lijep ili ružan – netko u isto vrijeme može jednoj osobi biti lijep a drugoj ružan. Svatko od nas ima svoj ukus, sviđaju nam se drugačiji ljudi i stoga su ovakve tvrdnje (da smo ružni) besmislene. Rekla bih da je najvažnije kakva smo iznutra - naš karakter nas čini lijepima.
Ono što bi ti svakako savjetovala jest da ti i tvoja prijateljica ovo kažete nekome od odraslih – roditeljima, profesorici u koju imate povjerenja u školi, školskom psihologu i slično. Nitko nema pravo vrijeđati nas i govoriti nam ružne stvari, niti smo mi to dužni tolerirati. Ono što ti možeš u toj situaciji jest da se zauzmeš za sebe: da kažeš onome tko te vrijeđa neka prestane i pitaš kako bi se on/ona osjećao/la da netko tako vrijeđa njega/nju. I potom se udaljiš i prestaneš slušati uvrede.
Možda samo zauzimanje za sebe neće biti dovoljno – iz tog razloga je važno da ovo ispričaš nekome od odraslih. Kako je uloga odraslih da zaštite djecu, tako i vama treba netko tko će vam moći pomoći, tko će kazniti njihovo ponašanje i spriječiti da se ono nastavi. Ako ne znaš kome bi se u školi mogla obratiti, uvijek mogu tvoji roditelji otići kod školskog psihologa i ispričati cijelu situaciju. Tebi i prijateljici želim sreću.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener