Iz tog razloga ja ništa nisam u stanju napraviti, a na žalost, do navečer sam sama s njime kod kuće. Ručak je nemoguća misija, jer ne želi biti u viperu ili hranilici duže od dvije minute. Ako smo na podu i igramo se ili vježbamo, ja se ne smijem pomaknuti više od pola metra, već je panika. Ne histerizira jedino na rukama ili kad je netko drugi s nama kod kuće, jer onda ima pažnju te druge osobe. Naravno, u tom slučaju, ako je to primjerice moj muž, on naravno ne vjeruje da ja nisam u stanju ni na wc bez djeteta otići i ispada da u stvari ja histeriziram. I tako se već dva tjedna vrtimo u krug. Kad smo sami, histerizira većinu vremena dok se ne bavim njime, osim kad mi je na rukama, a nekad čak i onda jer mu je vruće. Čim netko dođe, on je divno, milo i nasmijano dijete a ljudi me optužuju da sam prezahtjevna mater, da sam ga razmazila i sl. Kako naučiti bebu biti bar dvije minute samu kako bi mogla bar nuždu obaviti bez da slušam to vrištanje, kako ga naučiti da se bar nakratko zabavi s nečime, kako pomoći i njemu i sebi? Teško mi ga je gledati stalno nesretnoga. Hvala puno na bilo kakvom savjetu! Tihana
Draga mama,
vjerujem da je veliki izazov biti svaku minutu uz vašeg mališana. Biti majka znači jako puno ugodnih trenutaka, ali znači i jako puno izazova, nedostatka vremena za sebe te preispitivanje svojih postupaka prema djetetu. S obzirom na dob vašeg sinčića, važno je spomenuti da se djeca u toj dobi ne mogu sama pobrinuti za sebe, stoga ako ne osjećaju da je u blizini netko uz koga se osjećaju sigurni može im se javiti osjećaj straha. To može biti u podlozi plača.
Kako bi se olakšalo Vašem mališanu, ali i Vama, bitno je da on osjeti da ste mu u blizini. Možete ga gledati, pjevušiti mu ili na neki drugi način davati do znanja da brinete o njemu i da Vam je važan čak i kada vam nije u rukama. Važno je da stekne osjećaj sigurnosti da je sve ok i kada Vas ne osjeti izravno dodirom kože o kožu.
Također, bilo bi dobro da razmislite kako je Vama kada ste odvojeni od njega? Vjerujete li da će on biti ok?
Djeca osjete našu napetost ili nesigurnost stoga je prije svega potrebno pomoći sebi, smiriti se i vjerovati u sebe kao majku. Tada će i dijete osjetiti veću sigurnost, a to je nešto što je svakom djetetu potrebno.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom