Prehranu je svela na nekoliko jela i namirnica koje želi a za sve ostalo ne želi niti čuti. Jede juhe (povrtne, izmiksane i samo s rezancima), pečeni krumpir, voćni jogurt, pohano meso, kruh i to je otprilike sve! Ne bi to bilo niti toliko zabrinjavajuće da i te svari ne jede u premalim količinama. Obavili smo sve pretrage koje smo mogli (od analiza krvi do gastroskopije) i fizički je sve u redu. Inače je vesela, razigrana, rado ide u vrtić, već čita i piše, jako je znatiželjna, ali kad je riječ o hrani svi imamo osjećaj kao da ju tjeramo na nešto grozno. Mislim da je važno napomenuti da to što ne jede dovoljno ona ne nadoknadi niti slatkišima (kao većina djece). Njoj je jedan kiki bombon dnevno sasvim dovoljan :-) Naša pedijatrica nam je savjetovala da potražimo psihološku pomoć (jer to traje već drugu godinu i sad je po visini u granicama za svoju dob ali po težini je na doljnjoj granici) ali jako je teško dobiti termin u našim dječjim klinikama. Treba nam savjet što vi mislite da li je to kod tako male djece samo prolazna faza ili bi nam psiholog trebao i mogao pomoći?
Poštovana,
u Klinici za dječje bolesti postoji multidisciplinarni tim (psiholog, nutricionist, radni terapeut) koji se bave upravo ovakvim slučajevima stoga bi vam bilo najbolje da se javite svom pedijatru i zadražite da vas uputnicom uputi u Klaićevu bolnicu. Put je takav da vas pošalje gastroenterologu da isključi sve organske uzroke odbijanja hrane, a on kad to učini šalje vas dalje na obradu i terapiju u ostatak tima.
Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.
nutricionistica/specijalistica za kliničku dijetetiku i metabolizam
Klinika za dječje bolesti Zagreb