Oduvijek je bila živo i aktivno, ali i poslušno dijete, nikada nisam imala problema ni sa spavanjem, ni odlaskom iz parka, kupovinom i sl. Početkom ove godine dobili smo još jednu djevojčicu. Prema njoj se odnosi s puno ljubavi i nježnosti i jako ju voli nasmijavati. Problemi su počeli prije oko 2 mjeseca. Pokušavala sam analizirati situacije i promjene u životu ne bi li došla do stvarnog uzroka problema. Da li je to dolazak bebe ili jednostavno odrastanje, takav period. Naše se ponašanje prema njoj od dolaska bebe nije uvelike promijenilo, životni ritam nam je isti i dalje smo joj posvećeni u igri i njezinim aktivnostima jer smo si to zadali kao primaran cilj, da ju ne zapostavimo. Postala je neposlušna, odsutna kad joj se nešto kaže. Na moje "obuci se" rekla bi "Evo" ali to ne bi učinila dok ja to ne bi ponovila barem deset puta. I tako za sve. Stalno ima neke svoje ideje, moram ovo, moram ono i jedva doživi ono što joj se kaže. Prije 2 mjeseca počela se više družiti s curicom (6) iz susjedstva. Tada sam primijetila kako je od nje preuzela geste, izraze i načine ponašanja i dok sam verbalne stvari uspijela riješiti konstantnim ispravljanjem, ostalo mi ne ide za rukom. Ali načine igre ne smatram primjerenima za njihovu dob. Tako su jedno popodne skakale na trampolinu i pjevale: "Skoči se, ubi se!". Moram napomenuti da djevojčica iz susjedstva ima starijeg brata (11) koji ju čuva uglavnom cijeli dan jer su roditelji prezaposleni. U momentu sam odreagirala, i jasno joj dala do znanja da se takve stvari ne govore. Po tom pitanju i shvaća, kad ju ispravim u nekim izrazima koje je preuzela ona se ispravi i nastavi ih pravilno koristiti. Ali načine u ponašanju, prvenstveno neposluhu, nedoživljavanju roditelja i konstantnom negodovanju oko svega što kažemo, odlučimo, jedemo nikako ne mogu dovesti u red. Konstantno ponavljanje napravi ovo, ono i tako po deset puta me dovodi do ludila. Pokušala sam ograničiti njihova druženja time da sam prestala izlaziti u vlastito dvorište jer bi se curica odmah pojavila na ogradi i tražila da uđe, pa je sada počela zvoniti na vrata i tražiti da se dođe igrati kod nas u kuću. I to po 4, 5 puta na dan... Zaista ne znam kako si pomoći, probala sam s povišenim tonovima, ucjenama, ograničavanjima i ništa nije napravilo dugotrajniji učinak. Molim Vas za bilo kakav savjet jer osjećam kao da mi stvar izmiče kontroli. Hvala! Chichi
Draga mama,
vidljivo je da ste već poprilično izmučeni cijelom situacijom i potpunosti je razumljivo da Vam je teško. Odgoj dvoje djece, od kojih je jedno beba, zahtijeva jako puno energije, vremena i truda. Čini mi se da i sami niste sigurni što bi mogao biti razlog promjene ponašanja Vaše curice - je li to rođenje mlađe sestre ili druženje sa susjedom.
Vjerojatno je kombinacija pomalo oboje. Djeca uvijek imaju reakciju na dolazak nove bebe u kuću, jer oni prestaju biti centar svemira svojoj mami te mama mora puno vremena i pažnje odvajati za nekog drugog, što je sasvim normalno i prirodno. To naravno ne znači da ona jednako ne uživa u društvu nove sestrice i štoviše, to zadovoljava njezine potrebe za njegovanjem.
Problem je što djeca u njezinoj dobi ne znaju verbalizirati svoje probleme ili ono što ih muči, a često niti sami nisu svjesni ili posve sigurni što ih uopće muči. Onda to 'izlazi' na razne načine van, bilo poput nekih fizičkih simptoma ili neprimjerenog ponašanja. U cijeloj toj, za nju možda zbunjujućoj situaciji, je našla nekoga tko joj posvećuje jako puno pažnje, a na taj način dobiva i jako puno vaše pažnje.
Naime, djeca u toj dobi nisu buntovna namjerno, s ciljem da povrijede roditelja, nego vide to kao jedan od mehanizama dobivanja pažnje, jer i nepoželjna pažnja u obliku kazne je opet pažnja, što je njihov cilj. Kod male djece koja se nepoželjno ponašaju ili manifestiraju bilo kakve probleme u ponašanju uvijek postoji neka sekundarna dobit - je li to pažnja, pozornost, dodatna briga i sl. ovisi od slučaja do slučaja.
Probajte, još više se igrati s njom i kroz igru prolaziti teme njegovanja i teme oko dolaska novog člana obitelji, koje će se sigurno prirodno pojaviti u igri. Na taj način će curica moći bolje shvatiti svoje emocije, provesti će ugodno vrijeme s vama, a i dobiti jako puno isključivo pozitivne pažnje. Glede situacija u kojoj Vaša djevojčica ne posluša odmah, primijenite metodu postavljanja granica opisanu u ovom članku. U slučaju da niste sigurni što biste i kako trebali raditi, uvijek se možete konzultirati sa stručnom osobom, najbolje psihologom, koji će Vas onda dodatno uputiti što i kako je najbolje napraviti.
Želim Vam puno sreće!
Maja Bonačić
dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom