Od tada počinju naši problemi i noćne more, koje u početku nismo preozbiljno shvaćali, jer nije bilo toliko izraženo niti je on to objasnio tako detaljno kao prije mjesec dana. U godinu dana to se dogodilo kojih 12-14 puta, otprilike jednom mjesečno. Sve je super, ide u školu, dođe kući, piše zadaću i uči, igra se... A kad legne u krevet: „Mama, ne mogu zaspati, nije mi dobro, rukom pokazujući na prsa, srce mu lupa, trese se i opisuje svoj osjećaj da se jako boji, da ga je strah da će mu se nešto stašno dogoditi i da će ići u bolnicu! Prestrašno je gledati dijete u tom stanju. Posjetili smo svoju doktoricu koja je rekla da je to napadaj panike i neka posjetimo psihijatra, na što on nije bio oduševljen, iako smo mu objasnili da se tamo samo razgovara. Nakon toga je ipak rekao da će ići, ali ne još. Inače se ne boji odlaska liječniku. U više navrata sam ga pitala muči li ga što u školi ili kod kuće, ili nešto drugo. Sve negira i kaže da ga ništa ne muči. Dosta je otvoren i vjerujem da bi rekao da je suprotno. Zanima me hoće li moći normalno odrastati sa vršnjacima, da nije pod nekom terapijom koja bi mu to uskraćivala? Postoji li mogućnost da se to izliječi sa psihoterapijom, bez lijekova ili eventualno lijek po potrebi? Unaprijed hvala! Nono
Draga mama,
Uvjerena sam da će Vaš sin moći normalno odrastati s vršnjacima: čak i ako mu liječnik odredi terapiju koja bi mu olakšavala simptome napada panike, to nije razlog da bude za išta uskraćen. Hoće li mu trebati lijekovi ili ne – ukoliko se pokaže da Vaš sin otežano funkcionira u svakodnevnom životu i da su simptomi toliko izraženi da je već i fizički iscrpljen, tada bi lijekovi sigurno pomogli u smislu fizičke relaksacije (a potom i psihičke). No, bez obzira na lijekove stručna podrška u smislu razgovora je neophodna kako bi došlo do poboljšanja. Bilo bi dobro da objasnite sinu kako kada imamo gripu ili neku drugu fizičku bolest idemo kod liječnika opće prakse, tako i kada se psihički ne osjećamo dobro idemo kod drugog liječnika. I jedan i drugi educirani su da nam pomognu u situacijama u kojima sami ne znamo što nam je i kako si pomoći.
Trenutno ne znam koji bi mogao biti uzrok napada panike – no on sigurno postoji i kako bi utjecali na sve te simptome nužno je raditi na uzroku. Razgovori sa stručnjakom pridonijet će otkrivanju uzroka a potom i njegova rješavanja.
U svakom slučaju moj savjet je da se obratite stručnjaku – psihologu, psihijatru, psihoterapeutu – i uključite sina u tretman. Sve vezano uz primjenu lijekova dalje ćete dogovarati zajedno s liječnikom. Kao majka možete tražiti detaljno objašnjenje o utjecaju i eventualnim nuspojavama lijeka na Vaše dijete. Ako su lijekovi potrebni, oni se primjenjuju kako bi omogućili psihoterapijski i savjetodavni rad (nikada nisu trajno rješenje). U konačnici se možda pokaže da primjena lijeka nije neophodna, da je dovoljan samo savjetodavni rad.
Vama i sinu šaljem podršku i želim puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trenerCentar Budi svoj