Počela me ispitivati za osobe u kolicima (zašto striček ne hoda), za ljude kojima je amputiran ud (zašto baka ima samo jednu cipelu), jedan dan je čak ustanovila da je curica koja ima down sindrom sa kojom se igrala u parku "čudna"...i slične stvari. Također ju zanima zašto je netko umro i gdje je otišao kad je umro. Molim Vas pomoć jer ne znam odgovoriti na pitanja, a da odgovor bude primjeren djetetu od 2.5 godine. Pitala sam i psihologicu u vrtiću ali mi ona nije baš previše pomogla. Unaprijed hvala na odgovoru, L
Draga mama,
kao što je poznato, u prvim godinama života djeca intenzivno istražuju svijet oko sebe. Većina toga što vide i dožive im je novo pa stoga i zanimljivo. U dobi od 2,5 godine Vaša kćerkica je već uočila neke obrasce (npr. kako izgleda prosječna osoba) stoga nije neobično što Vas sada ispituje o ljudima koji su prema nečemu drugačiji od one slike koju si je ona stvorila na temelju dosadašnjeg iskustva. Naime, na taj način onda nadograđuje svoju sliku o ljudima i prikuplja znanje. Vjerujem da Vam nije uvijek jednostavno odgovoriti na sva ta pitanja stoga se nadam da će Vam pomoći sljedeće smjernice:
Pažljivo poslušati djetetovo pitanje. Ponekad odgovor može biti vrlo jednostavan, a neki roditelji imaju tendenciju na dugo i široko objašnjavati i tako se mogu samo zapetljati u davanju odgovora. Prilagodite odgovor djetetovim potrebama. Zapitajte se što je to što ga zaista zanima. Ovisno o djetetu – neko će htjeti duža objašnjenja i htjet će to zaista razumjeti, dok će nekima biti dovoljan samo kratki odgovor koji će zadovoljiti njihovu zantiželju.
Ako Vam pitanje nije dovoljno jasno tražite dijete da vam pojasni. Također, možete i pitati dijete što ono misli o tome o čemu vas pita. Na taj način možete saznati koji dio je zbunjujuć za dijete te mu ga treba pojasniti.
Odgovor mora biti primjeren za djetetovu dob. Važno je da dijete ima kapacitet za razumjeti što ste mu rekli. Npr.ako vas trogodišnje dijete pita otkuda dolaze bebe nema potrebe da se detaljno objašnjava jer dijete u toj dobi to ne može shvatiti. Kasnije, kako dijete odrasta, poželjno je da se dijete nauči o osnovama spolnosti i da se ta tema ne mistificira.
Nemojte burno reagirati na djetetovo pitanje. Koliko god nama neko djetetovo pitanje zvučalo neobično, važno je da se oko toga ne radi velika stvar. Naime, dijete nema toliko razvijen pojam o tome što je očekivano, a što nije, koja pitanja su uobičajena, a koja nisu. Ono je samo znatiželjno. Ukoliko na neko pitanje reagirate neugodnim smijuljenjem, ljutnjom što je uopće spomenuta neka tema ili postanete nervozni, dijete se može osjećati krivim što ga nešto zanima ili može dobiti poruku da se o toj temi ne bi trebalo pričati. Odgovore je stoga dobro davati jasno i u obliku činjenica.
Nemojte izbjegavati davanje odgovora na djetetovo pitanje. Ako se i dogodi da u nekom trenutku ne želite ili ne znate što biste odgovorili djetetu recite mu da ćete malo razmisliti pa da ćete mu onda odgovoriti. Važno je da se onda, nakon nekog vremena, to zaista i učini. U suprotnom, dijete bi moglo potražiti odgovore na drugačije načine ili kod nekih drugih izvora kojima vi možda ne biste bili zadovoljni.
Budite iskreni. Na taj način olakšat ćete i sebi i djetetu. Naime, ako i kažete neku verziju koja nije istinita, kad tad, dijete će doći do pravog odgovora i tada će vjerojatno biti razočarano i moguće je da će imati manje povjerenja u vas. Dodatan razlog je da, kada kažete istinu, kako dijete odrasta možete samo produbljivati priču i dodavati nove detalje (prikladne djetetovoj dobi), a to je puno bolja verzija nego da se djetetu u mlađoj dobi kaže jedna priča (npr.roda je donijela bracu), a tek poslije da mu se kaže istina. Uz to, ako dijete i negdje drugdje čuje odgovor na svoje pitanje veća je vjerojatnost da će se taj odgovor poklapati s vašom pričom (ukoliko je istinita) te dijete neće biti zbunjeno i nesigurno vezano uz to.
Čak i ako ne znate odgovor na pitanje uredu je da to kažete djetetu. Zatim možete reći da ćete to malo proučiti pa da ćete mu onda odgovoriti ili možete predložiti djetetu da zajedno istražite o toj temi i na taj način zajednički dođete do odgovora.
Provjerite s djetetom je li mu sada jasnije odnosno je li zadovoljno s odgovorom kojeg ste mu dali. Važno je da dijete ima dojam da je ok da vas i ubuduće pita kada ga nešto zanima i da zna da može na vas računati. Nije poželjno da dijete dobije dojam da vas gnjavi ili da pita besmislice. Za djecu su njihova pitanja vrlo važna i ozbiljna, a tako bi ih i odrasli trebali shvaćati.
Sretno!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom