Prve riječi je izgovorio s nekih 6 ili 7 mjeseci, vrlo čisto me zvao "mama", bez mumljanja, i sve se odvijalo kako treba do njegove prve godine. Tada je postepeno počeo gubiti govor, da bi sa nekih godinu i pol ga u potpunosti izgubio. U to vrijeme je dobio brata, tako da smo to pripisali ljubomori, a istovremeno se povukao u sebe, više nije bio ono veselo dijete, već je dane mogao provoditi samo gledajući crtane filmove. Nije imao interesa za bilo koga od nas, već je nekako bio sam u svom svijetu. Nije se odazivao na ime, počeli su repetitivni pokreti, odbijao je kontakt očima potpuno, tako da sam se uspaničila pomislivši da se radi o autizmu. Odveli smo ga kod pedijatra, tražili uputnice za dalje, no međutim nismo ih dobili, osim za logopeda. Na pregledu kod logopeda nam je rečeno da je on još uvijek mali, i da za sad nema govora o bilo kakvoj dijagnozi, već da dođemo kad napuni 3,5 god, a da ga za to vrijeme upišemo u vrtić, jer druženje s djecom će zasigurno popraviti stvar. Nažalost, to nismo bili u mogućnosti jer su nam vrtići predaleko. Vrijeme je odmicalo i nije se moglo ne primijetiti njegovo zaostajanje za drugom djecom po pitanju razumijevanja i govora, no međutim nitko mi nije želio dati uputnicu dok dijete ne napuni 3 godine. Počela sam raditi aktivnije s njim u kući, ukinula sam crtane, uključila interaktivne igre, i hvala dragom Bogu progovorio je opet sa neke 2 godine. Od tada do sad nema nekog velikog napretka u govoru, mada ima u razumijevanju i interakciji s djecom, kao i u odnosu sa nama u kući. Ponovo je postao veseli dječačić, koji voli sve oko sebe, ali je problem govora ostao. Njegov vokabular danas broji svega 30-tak riječi koje sam izgovori, a ostalo je samo ponavljanje za mnom. Ne odgovara na pitanje kako se zove, već samo ponovi pitanje za mnom. Tako i kada ga pitam koliko ima godina, rijetko kada će pokazati prstićima i reći. Uglavnom kada god ga želim potaknuti da govori, on samo ponavlja za mnom, bilo kroz igru ili na bilo koji drugi način. Priče ne želi slušati kada mu čitam ili pričam, stalno skreće pažnju na nešto što njega zanima. Kada me zatraži bilo što, ne dajem mu dok to ne zatraži riječima, a kada to učini, vidljivo je da to radi na silu. Jednostavno imam utisak da želi izbjeći govor koliko god je to moguće. Ne baš tako skoro imamo termin kod logopeda i psihologa, no iskreno nestrpljiva sam jer već dugo čekamo na to, pa ako vam nije teško posavjetujte me kako da kod kuće vježbam s njim, na koji način da mu "čupam" riječi, jer iskreno bojim se da neće sustići svoje vršnjake pa ćemo kasniti sa školom, a i sa svim ostalim. Oprostite na dugom pisanju, trudila sam se biti što sažetija. Hvala unaprijed. Elzana
Poštovana mama,
teškoće koje navodite da Vaše dijete ime svakako ukazuju na neko razvojno zaostajanje. Djeca urednog razvoja u dobi od 3 godine pokazuju veliki interes za jezik i komunikaciju i aktivno se služe jezikom u svrhu komunikacije. Djeca mogu povezano pričati o nedavnim događajima i iskustvima, kao i odgovarati na jednostavna pitanja. U govoru se služe rečenicama od 2 do 4 riječi. Djeca pokazuju razumijevanje jezika koje nije samo vezano uz konkretnu situaciji ili kontekst, te izvršavaju jednostavne naloge. Također, djeca u ovoj dobi postaju sve više socijalna i počinju pokazivati interes i uključivati se u igru s vršnjacima. Ako Vaše dijete ne pokazuje navedene vještine svakako postoji razlog za zabrinutost te Vam savjetujem da potražite stručnjaka koji će djetetu pomoći da ostvari svoje potencijale u najvećoj mjeri.
Djeca najbolje uče i usvajaju nove vještine spontano u svakodnevnim situacijama. Stoga neka Vaš zadatak u igri bude slijediti djetetovo vodstvo, igrati se svega što ga zanima, ali na takav način da ga potičete na interakciju (ponekad je potrebno biti provokator, konstruktivni pomagač koji daje sve od sebe da djetetovu aktivnost pretvori u interakciju). Slijedite djetetove interese, nadograđujte njegove prirodne interese i sklonosti, potičite ga na interakciju i neka ona bude zabavna. Važno je dijete “susresti” na njegovoj razvojnoj razini, kako bi mu aktivnost bila zabavna i kako bi imalo motivaciju za sudjelovanjem. Ustrajte u interakciji: - praveći se blesav, čineći krive poteze, čineći točno ono što dijete kaže, umećući konstruktivne prepreke, itd. Ustrajte na odgovoru – ohrabrujte dijete da vam imenuje željeni predmet. Postanite djetetov partner i pomagač u rješavanju problemskih situacija. Puno pričajte sa svojim djetetom, komentirajte i opisujte što radite, imenujte predmete koji vas okružuju i igrače s kojim se igrate. Čitajte s njim slikovnice, pjevajte pjesmice. Potičite dijete da se verbalno izražava, nemojte ga preduhitrit vašim odgovorom, dajte mu vremena da vam objasni što želi, pravite se da ga ne razumijete. Potičite ga da u komunikaciji koristi sva raspoloživa sredstva: pogled očima, geste, vokalizacije, mimika, pokreti tijela.
Asja Dubravčić
mag. rehab. educ., mag. logoped