Zaštopao je wc 2 puta u jednom danu, nikako se ne može prilagoditi, on je sad predškolac. Ne želi pisati, pljuje djeci u hranu. Teta kaže da samo pričam s njim, da će mu razgovor pomoći, ali ja ne vidim pomak. Idemo na vježbu za pisanje i kod logopeda. Stvarno ne mogu više ovako. Imam i dvije curice koje su uvijek bile odlične. Što da napravim a da svom djetetu pomognem da svlada sve prepreke? Molim vas pomozite mi! Nika
Draga mama,
iz pročitanog vidim kako Vam je teško u ovoj situaciji u kojoj ste se našli. Prvo se morate nositi s gubitkom partnera, a onda su još pred vama brojni izazovi u odgoju sina. Kako je prošlo četiri godine ne možemo govoriti o neposrednom nošenju s gubitkom voljene osobe no svakako je moguće da je i ponašanje Vašeg dječaka reakcija na taj događaj odnosno posljedica frustracije koja je i dalje unutar njega. Iako djeca, a pogotovo mala, gubitak roditelja proživljavaju drugačije od odraslih, svejedno su svjesni da se nešto događa u okolini, osjete gubitak, vide reakcije drugih te je vrlo važno kako im mi kao odrasli pomažemo da se nose s takvim gubitkom kako bi prihvatili novonastalu situaciju u životu. Takvi događaji su traumatični i ostavljaju posljedice pogotovo ako se ne prorade kako treba. Kako bi bolje razumjeli svog dječaka razmislite a koliko se izravno s njim pričalo o tatinoj smrti, koliko često je spominjao tatu, kakve uspomene ima i spominje li ih uopće, muče li ga pitanja o tome kako druga djeca imaju tatu pa gdje je njegov tata... Ova pitanja su važna jer ukoliko tuga nije prorađena može se manifestirati kroz pojačanu frustraciju djeteta, a onda i kroz nepoželjna ponašanja.
Ono što vi sada možete je zaista razgovarati s njim, ali na način da prepoznajete i uvažavate njegove emocije, ako je tužan/ljut kažete „vidim da si tužan/ljut zbog ...“ i navedete situaciju koja je u njemu izazvala te osjećaje. Tako mu pomažete u regulaciji emocija, pomažete mu da shvati zašto se osjeća na neki način. Važno je i postaviti jasnu granicu na njegovo ponašanje i dati mu ideju kako se drugačije može ponašati kada je npr. ljut ili frustriran. Razgovarajte i oko toga zašto vam je bitno da nešto čini ili zašto nije u redu da nešto radi, razjasnite mu posljedice njegova ponašanja uz maksimalno uvažavanje njega kao osobe. Također poželjno je da ga ne uspoređujete s kćerima, svi smo mi različiti i različito se nosimo s životnim situacijama. Možda mu naprosto treba više vremena da stekne osjećaj sigurnosti u vrtiću i opusti se u toj okolini. Osim toga, možete probati razgovarati sa stručnim timom u vrtiću kako biste zajedno našli načine kako mu se mogu pružiti prilike da izbaci frustraciju, ali da to ne čini kroz nepoželjna ponašanja.
Ako želite pročitati malo više o tuzi možete na sljedećem linku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/
Dodatno, ako vas zanimaju konkretni odgojni savjeti oko discipliniranja djece možete pročitati neke članke vezane za postavljanje granica na stranici centra Proventus: http://www.centarproventus.hr/hr/%C4%8Dlanci/30-postavljanje-granica.html
Nekada se jednostavno teško nositi sa svim situacijama koje nam život donese, ali niste sami u tome, slobodno potražite pomoć i podršku psihologa kako za Vašeg sina tako i za Vas same.
Dajana Blažević, magistra psihologije