Počelo je prije nekoliko mjeseci i mislila sam da je to samo prolazna faza, no sad se već ozbiljno brinem. Skoro svakodnevno ima histerične napade kad nešto nije po njegovom, više puta i bezveze. Znam da je razmažen ali mi se to čini ipak pretjerano. Više puta se i rasplače bez nekog razloga pa se ispričava, kao da je preosjetljiv. Počeo je biti bezobrazan prema ukućanima, ružno govori, dere se do te mjere da je promukao. Pravi se da ne čuje kad mu se nešto kaže, kad ga zovemo. Bojim se da to ima neke veze što sam se nervirala u trudnoći. Ne znam više kako se ponašati, kad ga ignoriram, kad vičem, kad pristupim dobro, nikako ne valja. DN
Draga mama,
čini se da Vas zaista brine ponašanje Vašeg dječaka. Vjerujem da situacije koje opisujete nisu ni malo ugodne i da Vam je važno bolje razumjeti Vaše dijete kako biste znali zašto se tako ponaša i kako mu se može pomoći.
Spomenuli ste kako je to njegovo ponašanje počelo prije nekoliko mjeseci. Da bi bolje razumjeli situaciju potrebno je zapitati se što se tada dogodilo? Ponekad kada se dogodi neka promjena u djetetovoj okolini (npr. selidba, promjena grupe u vrtiću, promjena u dnevnoj rutini...) dijete može imati reakciju na to. Može se dogoditi da reakcija nastupi tjednima, ponekad čak i mjesecima nakon tog ključnog događaja, zato je važno prisjetiti se što se sve tada događalo, a da je dječak to osjetio.
Čini se kako u trenutcima frustracije dječak ima smanjenu mogućnost samokontrole i tada mu svakako treba pomoć da se smiri, ali i da ga se nauči kako može na neki prihvatljivi način izbaciti frustraciju. Kako biste dobili više informacija o adekvatnom postavljanju granica predlažem da pročitate sljedeći članak: Nepoželjno ponašanje djece i postavljanje granica u odgoju.
U redu je da dijete bude ljuto i da na određeni način pokazuje ljutnju, no bitno je da pri tome ne šteti sebi ili drugima oko sebe. Da bi mogao naučiti kako da iskazuje ljutnju na neki drugi način važno je da u situaciji kada je ljut kratko i jasno postavite granicu i da ga preusmjerite u neku radnju koja je Vama prihvatljiva, a koja njemu omogućava da izbaci ljutnju. Bitno je znati da bilo kakva objašnjavanja nisu dobra u trenutcima kada je dijete snažno emocionalno pobuđeno. Tada nije vrijeme za naučiti ga lekciju već je tada vrijeme da mu se pomogne da se smiri. Neka djeca u njegovoj dobi još ne znaju kako se mogu sami smiriti i to tek trebaju naučiti. Zato im je važna pomoć odraslih.
U narednom članku možete pročitati i kako reagirati na agresivno ponašanje djeteta: Agresivno ponašanje kod djece.
Ukoliko ćete imati dodatnih pitanja slobodno se javite u naš Centar.
Lijepi pozdrav,
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom