Logoped ga je pregledao, obavili smo sve testove i zaključeno je da je s djetetom sve u redu samo da par mjeseci kasni s govornim razvojem od svojih vršnjaka, odnosno termin "kasni" i nije sasvim prikladan budući da je logoped rekao da je kod djece te dobi razvoj govora u veoma velikom rasponu. Dakle neko dijete može s 2 godine bolje govoriti od drugog koji ima 3 godine. Uglavnom rečeno nam je da se s vremenom taj raspon smanjuje i negdje u dobi od 5 godina bi sva djeca trebala imati bar približno slične govorne sposobnosti.
Zadnjih pola godine dječak je počeo izgovarati slova s kvačicama: č, š, ž, ali ne još skroz čisto. Uglavnom vidimo da mu je fond riječi daleko veći i da je počeo slagati složenije rečenice. Na govori još uvijek slovo L, a to je preduvjet za slovo R. Isto tako kad izgovara riječi ne može u svakoj riječi još izgovoriti slovo š, npr. može reći miš, ali ne zna reći lišće... Naše pitanje je da li bi dječak morao ići na govorne vježbe ili da još malo pričekamo da vidimo kako će se razvijati njegov govor? Napominjem da dijete pohađa vrtić i da nam u vrtiću nisu skretali pozornost na njegov govor, odnosno njegov govor smatraju uobičajenim za njegovu dob. Manita
Poštovana mama,
svako dijete je različito i ima vlastiti tempo razvoja. Svakako, postoje određene razvojne norme koje nam govore o vještinama koje bi dijete trebalo imati usvojeno s obzirom na dob. Kao što Vam je logoped već rekao, te norme nisu fiksne, već one predstavljaju raspon unutar kojeg se određene vještine razvijaju. Kriterij za razvoj određene vještine je sazrijevanje te vještine u oko 75 % djece te dobi. Smatra se da oko 4. godine dijete nauči osnove materinskoga jezika, no on još nije iskristaliziran ni učvršćen. Tek nakon 3./4. godine počinje automatizacija izgovora glasova, ali ta automatizacija teče sporo. Neki glasovi su teži za izgovor i stoga ih dijete kasnije usvaja. Tako dijete u dobi od 2.-3. godine treba imati usvojene samoglasnike i određene suglasnike (f, v, t, d, n, nj, m, k, g, h, j), dok dijete u dobi od 3,5-4,5 godina treba usvojiti glasove: s, z, c, š, ž, l, lj. Glasovi č, ć, dž, đ, r su teži za izgovor i dijete ih zadnje usvaja. Dakle Vaše dijete pokazuje sposobnosti sukladne svojoj dobi.
Također nema potrebe da Vas zabrinjavaju djetetova nesustavnost u izgovoru glasa š. Naime, mi glasove ne slušamo niti izgovaramo izolirano, već uklopljene u fonetski kontekst koji se mijenja i različit je. Tako u riječi miš glas š dolazi na kraju riječi i pored njega stoji samoglasnik i, te je stoga s obzirom na svoju poziciju glas š djetetu lagan za izgovor. S druge strane u riječi lišće, glas š se nalazi u sredini riječi (što je za izgovor teže nego kad je glas na kraju ili početku riječi), te je poslije njega suglasnik ć, što dodatno stvara kontekst koji čini glas š težim za izgovor. Ove teškoće u izgovoru i njihova nesustavnost su razvojno normalne s obzirom na dob djeteta.
Stoga bih se složila bih sa stavom logopeda da Vaše dijete ne pokazuje teškoće u jezično-govornom razvoju te trenutno ne vidim razloga za uključivanje djeteta u logopedsku terapiju. Svakako nastavite pratiti djetetov razvoj i poticati njegov jezik i govor.
Asja Dubravčić
mag. rehab. educ., mag. logoped