Kad mu se kaže da prestane vikati po kući, da se ne tuče s mlađim bratom i slično, jednostavno ne sluša i smije se tome. Kad krenem razgovarati s njim, on mi se samo smije u lice, ako ga stavim u sobu u kaznu, ista stvar. Kao da ništa nije bilo. Stvarno ne znam na koji način da mu pristupim? AT
Draga mama,
Po mom mišljenju, u odgoju djeteta najvažnija je dosljednost roditelja i učenje djeteta da svako ponašanje nosi određene posljedice. Tek kroz niz događaja i iskustva, Vaš će sin shvatiti što će se dogoditi ako nešto (ne) učini - pri čemu je vrlo važna vaša dosljednost. Stoga je bitno da uvijek isto reagirate na njegovo ponašanje, odnosno da ne odustajete iako možda u tom trenutku mislite da nema smisla. Neka dobije poruku da ćete njegovo ponašanje svaki put ograničiti kada želi nanijeti štetu drugome, sebi ili imovini. Kada je jednom izrečena kazna, tada „nema pomilovanja“. Važno je i da ta kazna nije prerigidna jer osim što će njemu biti teško i vi ćete ju sami teško izdržati.
Dijete u dobi od šest, sedam godina po pravilu je spremno na nove avanture i često je neopravdano sigurno u sebe. Ono što bih vam ja preporučila jest da izbjegavate govoriti svom sinu što ne bi smio. Umjesto toga, orjentirajte se na ono što želite od njega. I kroz igru mu možete poslati poruku kako nije u redu udarati druge, možete ga pitati kako bi se on osjećao da ga netko udara. Nikada nemojte kritizirati njegovu osobnost (na način da mu kažete da je zločest što udara brata), već se usmjerite na njegove postupke (to što si učinio nije dobro – tvoj postupak mi se ne sviđa).
Savjetujem Vam slijedeće:
• Redovite postavljajte granice – ako primjerice Vaše dijete želi svaki dan jesti hamburger, na Vama je da postavite granice i da djetetu date do znanja da mu to nećete omogućiti. Pri tome je iznimno važno da budete dosljedni, jer postavljanje granice bez pridržavanja istih uslijed popuštanja djetetu zapravo nema smisla. • Nagrađujte pozitivna ponašanja – nagrada može biti i pohvala, ona ne mora biti isključivo materijalne prirode. Dijete se treba upoznati s tim da se trud nagrađuje kako bi se pripremilo za obaveze koje ga tek čekaju. Na taj način će već od malih nogu shvatiti što to znači uspjeh i stvari neće doživljavati zdravo za gotovo. • Budite dosljedni - iz naše dosljednosti djeca zapravo uče da svako ponašanje nosi i nekakve posljedice. Dosljednost za njih znači sigurnost – drugim riječima, djeca roditelja koji su dosljedni u svakom trenutku znaju kako se ponašati i što mogu očekivati od roditelja/skrbnika: hoće li ga zaštiti ili ne, kako će roditelj reagirati i slično. Ako Vaš dječak zna što očekujete od njega (primjerice, pospremanje igračaka nakon igre) i posljedica koje će se dogoditi ako se tako ne bude ponašao (primjerice, uskraćivanje igračaka koje nije pospremilo), stječe sliku svijeta u kojem njegovo ponašanje ima utjecaja na njega samoga i ljude oko njega.
I na kraju, toplo Vam preporučam da pročitate članak „Odgoj bez prijetnji i ucjena“ - https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/ - koji su napisale moje kolegice, a za koji vjerujem da obuhvaća sve važno vezano uz odgoj djeteta.
Želim Vam puno sreće
Kristina Bačkonja
dipl. psiholog i NLP trener