Jako je razmažen, laže strašne stvari pa čak i da mu ne dajemo jesti po 10 dana (a prava je buca). Priča ljudima kako moj muž zlostavlja njega i mene. U zadnje vrijeme počeo je i krasti u trgovinama dok smo mi u kupovini iako mu sve pružamo. Na moje inzistiranje počeo je viđati majku iako nisu bili u stalnom kontaktu zbog narušenih odnosa njegovih roditelja. Nadala sam se da će ga taj moj korak promjeniti ali ne, on je sve gori. Ima napade histerije, plača. Sad traži da ide živjeti kod majke što mom mužu jako teško pada. Pomozite nam, što da činimo jer nas ovo sve dovodi do ludila. Veliki pozdrav i hvala. Pomajka
Draga pomajka,
Kako nisam dobila direktno pitanje, pokušat ću Vam dati komentar na Vaše pismo.
Kada kažete da je Vaš posinak razmažen, što to točno znači? Kada je postao razmažen? Uočavate li obrazac koji je doveo do toga da je postao razmažen? Naime, kako ponašanje djece ovisi o ponašanju roditelja, tako i djeca koja su okarakterizirana kao razmažena najčešće imaju roditelje koji iz nekog razlog ne postavljaju jasne i čvrste granice. Može se dogoditi da roditelji koji su se razveli postanu popustljiviji prema djeci. To mogu činiti iz raznih razloga: zbog uvjerenja da će time djetetu olakšati život, zbog osjećaja krivnje, itd. Djeca također na nesvjesnoj razini primjećuju koje su slabe točke roditelja i pritom ih koriste kako bi dobili ono što žele. Ne zato jer su zločesta, već zato jer mogu, jer im roditelji to dopuštaju.
Nešto više o postavljanju granica možete pročitati u slijedećem članku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/u-ritmu-djeteta-odgoj-bez-prijetnji-i-ucjena/. Kako su granice u odgoju vrlo važne i određuju daljnje djetetovo ponašanje, smatram da bi bilo dobro da zajedno sa suprugom razmotrite postoji li nešto što možete učiniti po tom pitanju ukoliko ste detektirali da bi to mogao biti uzrok takvog ponašanja Vašeg posinka.
Nadalje, što se tiče njegovog odnosa s majkom – smatram da svako dijete treba i voli oba roditelja. Zbog narušenih roditeljskih odnosa uslijed rastave braka djeca često mogu osjećati konflikt lojalnosti – što se svakako manifestira i na njihovo ponašanje. Ukoliko dijete ima osjećaj da je odbačeno od strane jednog roditelja zbog toga što živi s drugim, konflikt (a i simpotmi) može biti puno veći i može se očitovati kroz sve simptome koje navodite. Vjerujem da Vašem posinku treba razgovor, ljubav i poruka da ga i mama i tata vole neovisno o tome s kim će živjeti. Svi dogovori oko odgoja djeteta i skrbi o njemu trebali bi voditi upravo roditelji – a ne dijete. Kada je dijete involvirano u zamršenu i konfliktnu roditeljsku priču, i na njegovom ponašanju se to vidi. Drugim riječima, dogovor roditelja o zajedničkoj skrbi oko djeteta bi zasigurno doprinijeo promjeni njegova ponašanja (uz jasno postavljanje granica). Ako oba roditelja zajednički nastupaju spram djeteta, imaju ista pravila i granice, uz puno ljubavi i podrške, dijete će se u oba doma osjećati sigurno, voljeno i zaštićeno – a to bi svima trebao biti cilj, zar ne?
Nadam se da Vam je ovo pismo pomoglo da shvatite što se događa s Vašim posinkom.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener