Prohodao je s 10 mjeseci, priča: "mama, tata, baba, nana, dido", vidim da stvarno puno razumije i u zadnjih par dana sve više riječi pokušava ponoviti. Međutim, problemi s njegovim noćnim spavanjem traju već sigurno 3-4, ako ne i 5 mjeseci, prestala sam i računati... Od svog, mislim negdje trećeg ili četvrtog mjeseca, pa sve do sedmog, osmog, spavao je cijelu noć, a onda su odjednom počeli problemi, buđenja u plaču po nekoliko puta noću. Za sada ima 6 zubića, obično smo skužili kad su bili oni u pitanju, jer je i pojačano slinio i bio nervozan i preko dana. Spavao je prije sam u svojoj sobici i sve je bilo u redu, međutim, jedna viroza, druga, temperatura i slično, i završio je opet s nama u sobi, i to traje do danas... Preko dana još uvijek spava 2 puta, obično jedno kraće spavanje od npr. 30-45 min, a drugo malo duže, najduže 2 sata. Ta dnevna spavanja uvijek proteknu bez problema i ikakvih buđenja u plaču. Navečer uvijek ide spavati oko 9-9 i pol sati, s tim da ga uspavljujem nošenjem, što ponekad zna trajati preko pola sata, a on ima već 12 kg. Neznam kako da ga odviknem od tog uspavljivanja jer je postalo stvarno naporno, obično mužu neće, nego ga možemo uspavati samo ja ili svekrva... Imate li kakvih prijedloga? Događa se da se noću probudi, npr. oko 3 sata i bude budan po sat, dva, a nekad i tri, što se nedavno dogodilo, tako da je zaspao taman kad sam ja trebala ići na posao. Ta noćna buđenja su vrištanja i plač, ja ga dignem i on se uspije smiriti, uljuljkam ga pjevušenjem i nastavi spavati, pa ga vratim u krevetić, al nekad ga i prebacim kod nas u krevet. Problem je što on ne zna sam zaspati, pa tako vrlo rijetko uspije zaspati s nama u krevetu, pa to opet završi s uspavljivanjem usred noći. Mužu neće, jer kad shvati da ga je on digao iz krevetića, to je vrištanje iz petnih žila. Preko dana nema s njim problema, on ga čuva trenutno. Većina mojih prijateljica koje imaju djecu, što stariju od mog, što približne dobi, nemaju takvih problema, pa se ja pitam zašto se to događa? Meni je to postalo stvarno jako naporno jer sam prije skoro 2 mjeseca počela raditi, a putujem autom na posao nekih 20-30 min pa me postalo strah vožnje da ne zaspim slučajno, a i vrlo mi se teško tako umornoj koncentrirati na posao... Vjerujem da nisam jedina, ali neznam koje je objašnjenje svemu tome, nadam se da ćete mi ponuditi neko rješenje. Unaprijed zahvalna, u iščekivanju vašeg odgovora. B.J.
Draga mama,
vjerujem da Vam nije lako i da ste već iscrpljeni zbog ritma spavanja Vašeg mališana. Uspavljivanje nošenjem, noćna buđenja koja traju više sati, spavanje s Vama u krevetu zasigurno jesu situacije koje Vam otežavaju svakodnevicu i dobro je da razmišljate o tome kako ih promijeniti.
Uzroci poteškoća koje opisujete mogu zaista biti raznovrsni. Ipak, kako biste uspješno savladali ove izazove savjetujem Vam da iskušate nešto od sljedećeg. S obzirom na dob Vašeg sina, kao i na to da ponekad kada se probudi noću ima dovoljno energije da bude budan i po nekoliko sati savjetujem Vam da razmislite o tome da više ne spava dva puta dnevno već da ima samo jedno dnevno spavanje. Moguće je da zbog spavanja preko dana ima više poteškoća sa zaspivanjem i buđenjem po noći. Također, uobičajeno je da djeca koja imaju problema s noćnim buđenjima također teže i zaspe od djece koja nemaju toliko noćnih buđenja.
U ovoj dobi Vašem djetetu je i dalje izrazito važnan osjećaj sigurnosti kojeg ima kada je uz Vas. Kao što ste i naveli, on može ugodno provoditi vrijeme s tatom, ali Vi ste ipak osoba koja u, za njega, teškim situacijama kao što je zaspivanje, treba biti uz njega. Naime, i odlazak na spavanje kod djece može potencirati osjećaj tjeskobe zbog odvajanja od mame, odnosno separacijsku anksioznost. Zato je važno da se djetetu da do znanja da ste tu uz njega i da ga nećete napustiti. Ipak, to ne znači nužno da morate nositi dijete. I na druge načine mu se može dati jednaka poruka. Naime, ako se dijete uzruja jer ga ne nosite, možete biti uz njegov krevetić, maziti ga,masirati, pjevati mu uspavanku i na druge načine mu pomoći da se opusti i da prihvati da ste tu za njega. S obzirom da je sada već navikao da ga nosite, važno je da se pripremite da će za to trebati dosta strpljenja i da ćete morati biti ustrajni. Na početku se možete skroz nagnuti nad njega i zagrliti ga, kako bi što bolje osjetio Vašu prisutnost. Važno je da mu pomognete da se smiri, ali bez da ga nosite.
Kod buđenja usred noći potrebno je uspavati ga na isti način. Dakle, biti uz njega fizički – zagrliti ga ili maziti, da osjeti Vašu blizinu. Također, pomaže ako Vi uspijete ostati smireni jer mu na taj način šaljete poruku da je sve uredu. Slušajući ili osjećajući Vaše otkucaje srca dijete će se malo po malo smiriti. Želim Vam puno strpljenja i uspjeha, kao i uspješno prospavanih noći.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom