S 3 mjeseca je počeo gugutati, a s 8 mjeseci govoriti mama, tata, baba i onda je prestao do negdje oko godinu i pol starosti. Slabo sastavlja i izgovara riječi. Počeo je sastavljati i postavljati pitanja "gdje ćeš, što radiš, daj mi sok", ali opet ne izgovara čisto. Zna kratke riječ, ali opet ih ne izgovara kako treba. Iako se trudim da ga naučim, on se smije ili me ignorira. Raspoznaje predmete i razumije, ako ga tražim da mi donese bager, on ga donese, itd. Vrlo je aktivno i društveno dijete. Bili smo kod logopeda koji je sat vremena meni "ispirao" mozak i učio me kako odgajati svoje dijete. Kao "zbog mene dijete neće pričati, da je razmažen", iako on mene sve sluša, "prezaštićen" jer od rođenja je stalno sa mnom jer nisam imala kod koga ga ostaviti niti sam imala potrebu za tim, i ujedno zapostavljen jer imam bebu, a što nije istina, više bebu "zapostavljam" nego njega. Također mi je rekla da ga trebam voditi u park, u šetnju, što ja i radim odavno. I da ga pustim da čisti po kući, da usisava itd.. što mi ne pada na pamet da dijete od skoro 3 godine maltretiram kućnim poslovima, kao i da ga obavezno upišem u vrtić. U tih sat vremena ona nije ni jedanput pogledala dijete ili ga pitala nešto da bi imala uvid u njegovu komunikaciju, već mi je rekla da ga vodim kod defektologa. Također mi je rekla da ne smijem ga pritiskati s učenjem jer bi se to moglo da odraziti na kasnije mucanje. Moje pitanje glasi: da li vi smatrate da bi dijete trebalo ići kod defektologa i što bi trebala napraviti da potaknem njegovo bolje izgovaranje riječi i rečenica? Unaprijed zahvaljujem.
Poštovana,
ono što zaključujem iz Vašeg pisma je prvenstveno “strah” od defektologa. Moram priznati da se kroz dugogodišnje iskustvo često susrećem s takvim roditeljskim strahom. Više o defektolozima tko su i što rade, možete pročitati na našoj web stranici http://www.korneo.hr/Default2.aspx?ID=17 Defektolozi (danas edukacijski rehabilitatori) nisu stručnjaci koji se bave samo teškim problemima, već su naprosto vrsta stručnjaka čiji rad je orijentiran na praćenje i poticanje razvoja svakog djeteta. Ukoliko Vaše dijete ne napreduje u razvoju govora potrebno je provjeriti ima li razvijenu združenu pažnju kao preduvjet interakcije koja je temelj svakog učenja. Stoga bi zaista bilo dobro posjetiti defektologa koji će procijeniti preduvjete za učenje i napredovanje.
Nataša Čičin-Šain, prof. defektologKabinet Korneo