U daljnjem razgovoru s njom opisala mi je da vidi neku učiteljicu duge crne kose koja je okrenuta prema ploči i piše slovo DŽ, naglo se okreće prema njima i glasno im viče "SMIRITE SE, PRESTANITE" ili tako nešto. A nekad da viče isključivo njoj. To nije njezina učiteljica, ali povezala je sliku s nekom iz škole koju uopće ne poznaje i s njom ne kontaktira. Tvrdi da to nije sanjala, nego da joj se baš na momente pojave takve slike. Naročito kada viče ona ili netko drugi. Inače je jako plašljivo dijete, svega se boji, strahuje od nepotrebnih stvari. U školi je jako dobra. Odlično izvršava svoje zadatke. Ponekad se dogodi da nešto ne nepravi kako treba i tu je znamo prekoriti i upozoriti. Da li to činiti? Npr. ne stigne prepisati tekst koji nije dugačak (imamo osjećaj da se zaigrala), ili u kontrolnoj pogriješi nešto što smo dosta vježbali pa dobije 4 što je jako pogodi. Nismo željeli da joj takve stvari pređu u naviku pa smo joj to dali do znanja. Supruga se dosta boji iako nema razloga. Ne voli podizati glas. Trenutno smo i u vrlo lošoj poslovnoj i financijskoj situaciji. To se dosta odrazilo na naš obiteljski život i međusobne odnose. Trudila sam se da ona to ne osjeti. ali možda ipak vidi više nego što mi mislimo. Može li to biti uzrok? Molim Vas savjet što učiniti!
Draga mama, kao roditelj ponekad se teško nositi s dječjim problemima i strahovima, pogotovo kada nisu vezana uz neki realan događaj. Slike koje se Vašoj djevojčici pojavljuju u glavi mogu stvarati intenzivan osjećaj straha i nelagode. U ovom trenutku jako je važno da njene strahove ne zanemarite. Naveli ste da je inače u kontaktu plašljiva i povučena i vjerujem da joj slike koje doživljava stvaraju dodatan pritisak. Djeca u ovoj dobi znaju imati bujnu maštu koja ih ponekad može preplaviti. Kako bi bili sigurni da se radi samo o bujnoj mašti svakako savjetujem da posjetite obiteljskog liječnika gdje ćete dodatno pojasniti situaciju, kada su se slike javile, koliko često se pojavljuju i sl.
Kažete da ju ponekad prekorite i upozorite ako nešto ne napravi kako treba. Djeca često u svojoj zaigranosti zaborave na svoje obaveze. Roditeljska je zadaća da usmjeravaju i korigiraju svoju djecu te im pomognu steći vještine koje će im trebati u daljnjem životu. No, potrebno je naći ravnotežu između davanja dovoljno slobode djetetu i postavljanju čvrstih granica što nije lagan zadatak. Kada ju korite ili upozoravate važno je da u svojim kritikama odvojite njeno ponašanje od nje same. To znači da svoju kritiku usmjerite isključivo na njeno ponašanje npr. „Ne sviđa mi se kako si se ponašala danas za stolom“, „Tvoje ponašanje me baš iznenadilo“, „Tako se ne možeš ponašati prema učiteljici/prijatelju/djedu…“ umjesto kritika usmjerena na njenu osobnost npr. „Zločesta si“, „Bezobrazna si“, „Uvijek zanovijetaš“.
Iz ovog što ste napisali čini mi se da je Vaša kćer jedna savjesna djevojčica koja u većini vremena ispunjava svoje obaveze. Naveli ste primjer gdje ju jako pogodila vrlo dobra ocjena. U takvim situacijama pomognite joj naći pozitivnu stranu. Da je ona vrijedna djevojčica, iako ponekad ne dobije željene rezultate, možete joj dodatno dati do znanja riječima ohrabrenja poput : „Zaista si se jako trudila oko toga.”, „ Nisi odustajala sve dok nisi shvatila.”, „Vidi kako si napredovala u...”, „Napisala si pola svoje zadaće, a tek je 4 sata“. Tako ćete fokus s postignutih rezultata prebaciti na sam proces učenja i uloženog truda. Također, ona će naučiti da nije najvažnije dobiti dobru ocjenu nego dati sve od sebe.
Nadalje, kao što ste i sami naslutili djeca nerijetko ''znaju'' više nego što mislimo. Ona mnogo više vremena provode u svojim emocijama, opažajući neverbalnu komunikaciju članova obitelji pogotovo ako su po prirodi mirnija i senzibilnija kao Vaša kćerkica. Vjerujem da ni Vama ni Vašem suprugu u zadnje vrijeme nije lako. Uzrok njezinih strahova vrlo je kompleksan i ne može se izdvojiti samo jedna stvar kao najbitnija. Vjerojatno, kao i Vi i Vaš suprug, prolazi jedno teško razdoblje u kojemu se mora naučiti nositi s negativnim emocijama. Zato je bitno da imate pomoć i od strane obiteljskog liječnika kako bi utvrdili da je sve u redu s medicinske strane. Vjerujem da će se uz Vašu i suprugovu podršku polako, ali uspješno naučiti nositi s strahovima koje je muče. Sretno!
Jelena Borić, magistra psihologije