Ali ima problem da reagira verbalno na neke kritike od ostalih vršnjaka, posebno curica, odnosno ne zna se verbalno obraniti. Npr. ako joj netko kaže da joj je bezveze taj crtež, ona se ne zna obraniti i reći svoje mišljenje o tome. Iako ona jako dobro u glavi ima svoju misao koju ne izgovori. Zatim, nedavno njena prijateljica je dobila bolju ocjenu od nje, odnosno dobila je peticu a ona četvorku iz hrvatskog. I ta prijateljica nije se prestajala hvaliti o toj svojoj ocjeni, cijelo vrijeme je to spominjala. Naime , to znam jer su se taj dan igrale kod nas kući. Moja curica samo šuti i zna da joj prijateljica ima i lošije ocjene ali joj nikad nije naglašavala svoje koje su bolje. Već je bila pažljiva i rekla da je ne želi povrijediti i čak meni rekla nemoj je pitati koliku je dobila ocjenu iz npr. matematike ako je dobila 3 a ne 5 kao moja curica. Kako naučiti svoju curicu da zna da neke stvari treba izgovoriti i da mora sebe verbalno znati obraniti, kao i svoj rad. Da ima taj neki ponos. Da ima tu neku verbalizaciju. Jer učenice koje su jače u komunikaciji te su i glavne u razredu. Kakvu tehniku primjeniti da ona počne zauzimati svoj stav verbalno. I imati svoj ponos. Hvala na odgovoru. Mama M.
Draga mama,
kada kažete da bi voljeli da Vaša kćerka ima svoj ponos, prije svega smatram da je važno da Vaše dijete izgradi i učvrsti svoje samopouzdanje. Hoće li nakon toga uslijediti i ona verbalna obrana – vjerojatno hoće, ali na njezin način.
Naime, iz Vašeg pisma sam zaključila da se radi o vrlo empatičnoj djevojčici koja brine i razmišlja o osjećajima drugih. I to svakako smatram vrijednom osobinom. Također, moja procjena je da je Vaše dijete senzibilno, mirnijeg temperamenta i kao takva će naći svoje mjesto pod suncem. Vaš je zadatak prihvatiti je kao takvu.
S druge strane, senzibilna kakva jest, sigurna sam da je kritike vršnjaka pogađaju. Iz tog razloga važno je da joj pomognete da razvije samopouzdanje. Ne na način da čini isto što i njezine prijateljice (i njezina prijateljica koja ima potrebu veličati svoje dobre ocjene a umanjivati tuđe evidentno pati od manjka samopouzdanja) jer to daje samo privid da je netko zadovoljan sobom. Samopouzdana osoba je u stanju izboriti se za sebe na ok način, na način na koji neće povrijediti drugu osobu. Primjerice, samopouzdano dijete može odlučiti ne družiti se s nekim tko je pregrub prema njemu. U isto vrijeme naravno da mu može biti žao i da može biti tužan zbog toga. Razvojem samopouzdanja koje je često vrlo krhko kod djece njene dobi, rast će i njena sigurnost u vlastite sposobnosti te će se poboljšati odnosi s drugom djecom.
Kako joj Vi konkretno možete pomoći u razvoju samopouzdanja? Svakako može pomoći da je pratite, uočite što voli, u čemu je stvarno dobra te da je upišete na tu aktivnost kako bi se kroz to ostvarila i dobila osjećaj da je uspješna i važna. Jako je bitno da to ne bude aktivnost za koju Vi smatrate da bi bila dobra za nju, a da ona ne pokazuje interes i volju, već baš nešto što ona voli i u čemu je uspješna (motoričke aktivnosti, crtanje, ples, pjevanje…)
Nadalje, prepoznajte kada je u nečem dobra i pohvalite ju. Vjerujem da to već činite. Napisala sam to zato što je bitan i omjer. Deset pohvala (kompliment, zagrljaj, poljubac) naspram jedne kritike (ono što želimo da naše dijete promjeni) odličan su način za razvijanje samopouzdanja.
Pustite ju da sama gradi odnose i kada primijetite da se zauzela za sebe na ok način, prepoznajte to i podijelite s njom. Također primjetite i kada se ne zauzme za sebe: pitajte je kako se osjeća kada se ne zauzme za sebe, kada ne izgovori željene riječi (i koje su to uopće riječi). Ako se ne osjeća dobro u tim situacijama, možete je pitati što može učiniti, tj. kako može reći svoje mišljenje na način da ne povrijedi drugu osobu. Možete joj dati niz primjera kako ste se Vi zauzimali za sebe na ok način i pitati je što misli o tome. Saznajte što joj treba kako bi izgovorila ono što misli (možda joj je dovoljna samo potvrda da zauzimanjem za sebe na asertivan način ne povređujemo ljude). Objasnite joj razliku između nezuzimanja za sebe, asertivnog zauzimanja i agresivnog zauzimanja. Članak s primjerima koji Vam može u tome pomoći nalazi se na slijedećim stranicama: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/asertivnost-medu-mladima/
Prepoznajte ju baš takva kakva je. Povučena, senzibilna, empatična. Nisu li to lijepe osobine? Povučeni i introvertirani ljudi imaju niz kvaliteta i prednosti koje će joj kasnije u životu biti od koristi. A to što je empatična sigurno će joj pomoći da gradi bliske i intimne odnose.
Želim Vam puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener