. Njegov otac smatra da pretjerujem i da ga treba pustiti. A što je sa odgovornošću, redom u kući i slično? Tko je u pravu? Ovo je preraslo u obiteljski problem. Unaprijed zahvalna, Olga
Draga mama,
čini se kako suprug i Vi drugačije gledate na to koliko dugo bi Vaš sin trebao biti vani te tko bi o tome trebao odlučivati. S obzirom da ste vi roditelji, jako je važno da se usuglasite oko toga koje vrijeme vam je prihvatljivo, da se unaprijed to najavi vašem dječaku i da se ustraje u tome da se to poštuje. U redu je ponekad predomisliti se i prilagoditi, ali svakako nije rješenje da dijete samo bira koliko će dugo biti vani.
Kada se djetetu kaže da je vrijeme za ići kući, normalno je da će negodovati ako mu se vani baš sviđa. Tada je ok prihvatiti djetetovo negodovanje, reći mu da razumijemo da bi se on još htio igrati, da mu je vani lijepo… ali da je sad vrijeme da se ide kući. Da bi dijete to lakše prihvatilo može mu se ponuditi neka alternativa u obliku aktivnosti koje bi mogao kod kuće raditi, a da su mu privlačne.
Ukoliko dijete ne prihvaća vašu granicu, važno je da unaprijed zna koja je posljedica i da u izvršenju iste budete dosljedni. Ako posljedicu nekada izvršite, a nekada ne, tada će se dijete teže regulirati i više će testirati granicu. Ako će znati da će posljedica sigurno biti sprovedena - u obliku nagrade ako ispoštuje dogovor ili u obliku oduzimanja neke povlastice – npr. gledanja crtića, slatkiša ili nečeg drugog što je djetetu bitno, tada će se dijete lakše izregulirati i ispoštovati postavljenu granicu. Puno strpljenja i upornosti vam želim!
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom