Moja prijateljica je preživjela u svojoj vezi težak period zbog ljubomore njenog muškarca (oko šest mjeseci) ali on se već godinu i pol dana smirio po tom pitanju i jako se trudi da kontrolira svoje emocije. Mene je ipak strah, jer znam da ljudi mogu oboliti od patološke ljubomore. On je inače bio ljubomoran jer je ona bila dosta slobodna i komunikativna sa muškarcima (ona nije flertovala s njima već je žena zdravog samopouzdanja pa joj razgovor s muškarcima teče kao bilo koji razgovor sa ženama i ne ustručava se) a također je imala prije njega više ljubavi u životu. Inače on ima loše samopouzdanje i težak odnos s ocem koji ga je skroz lišio ljubavi. Mislim da ima teške traume zbog toga i da zato toliko teži za ljubavlju i plaši se da bude odbačen. Što se tiče moje prijateljice, jako ju je zavolio, u to ne sumnjam. Ponekad je guši sa tom silnom ljubavlju, ali možda smo svi mi bili takvi kada je prva ljubav u pitanju. Dao joj je oduška kada je ona tražila i čak je i plakao kada mu je ona rekla da smatra da je kontrolira jer on kaže da to nikad u životu ne bi htio. On je inače po temperamentu/licnosti "guardian" (zaštitnik), dakle obitelj i bliski ljudi su mu uvijek najvažniji i ima jaku potrebu da se brine o njima, nešto što može biti opterećenje za ljude koji nisu takvi. Želim naglasiti da on nije bio agresivan tijekom tih šest mjeseci ali je bio jako nervozan, anksiozan i ponekad je imao baš "bolesna" pitanja tipa "kako je moguće da baš tada, kako je moguće da si zakasnila, što prilaziš tako blizu svom prijatelju" itd. Ja mislim da je on po prirodi sumnjičav, kao što je na primjer bio moj deda. Moj ujak je također čovjek koji ima jako naporna i glupa pitanja, po mom mišljenju "bolesna" jer su apsurdna ali on nije ljubomoran čovjek. Mene tješi to što je on priznao da je ljubomoran i što shvaća da guši s tim, također me tješi što je skoro dvije godine miran i razmišljam da ako je bolestan, ne bi mogao da se kontrolira. Dakle zanima me, da li se za njega može reći da ima veću sklonost da oboli od patološke ljubomore nego neki drugi, manje ljubomoran čovjek? Hvala vam unapred. Zabrinuta prijateljica
Poštovana,
u pozadini ljubomore, nalaze se drugi osjećaji poput straha, anksioznosti, nesigurnosti zbog potencijalnog gubitka onoga što je toj osobi važno. Ljudi koji su ljubomorni, su isto tako usamljeni, nepovjerljivi, sumnjičavi ili ljuti zbog percipirane izdaje, imaju nisko samopouzdanje i tužni su zbog percipiranog gubitka.
Postoje razne psihološke, biološke, socijalne, religijske teorije kako postajemo ljubomorni. Ovdje ću se dotaknuti teorije privrženosti između majke i djeteta što može doprinjeti velikom izvoru straha, nesigurnosti, pa i ljubomore.
Teorija privrženost se odnosi na teoriju o odnosu između majke (najčešće su to majke jer su one obično u prvih godinu dana najviše s djetetom, ali to ne znači da to vrijedi za svaku osobu) i dojenčeta, te kako majka odgovara na djetetove emocije i emocionalne potrebe osobito u prvih 6-8 mjeseci bebinog života. Ako je majka emocionalno dostupna kada dijete doživi neki stres primjerice kada se uplaši, odnosno majka prepozna bebin strah i smiri ju na adekvatan način, tada beba razvija povjerenje i osjećaj sigurnosti u majku. Kako ta beba odrasta, tako će to dijete, a kasnije odrasla osoba imati povjerenje u sebe i u druge oko sebe, odnosno neće strahovati bez realnog razloga.
Međutim, ako majka nije bebu emocionalno dostupna na adekvatan način kada ju ona treba, tada beba ne može razviti osjećaj sigurnosti i povjerenja u nju. Ta se beba vrlo vjerojatno neće osjećati sigurno niti u drugim odnosima.
Ovo je ukratko i pojednostavljeno objašnjeno što se može događati u odnosu između majke i djeteta te kako može to utjecati na odrasli period života tog djeteta. Drugim riječima, ljubomora može proizlaziti zato što dijete nije razvilo osjećaj sigurnosti i povjerenja sa svojim primarnim skrbnikom, pa tako ostaje uplašeno i boji se gubitka i u vezama u odraslo doba.
Ako se odrasla osoba fiksira na taj odnos, razmišlja samo o njemu, nema realizirana druga područja u svom životu (posao, prijatelje, hobije), tada ta osoba može postati još izraženije ljubomorna. Isto tako, ta osoba, ako prepozna uzroke svoje ljubomore te ako postane svjesna da se ne treba toliko bojati za taj odnos, kao što se jednom kao beba bojala za odnos s majkom, tada ta osoba može naučiti kako ne biti ljubomorna u svojim odnosima i kako živjeti kvalitetniji i ispunjeniji život.
Nadam se da ste ovime dobili odgovor koji ste tražili.
Pozdrav,
Tatjana Gjurković dipl. psiholog, psihoterapeut, certificirani terapeut igrom