Ona je inače "teška" za jelo i ponekad za spavanje a otkad ide u jaslice (cca 3 tjedna s prekidima zbog bolesti) još i zahtjevnija. U vrtiću (skoro) ništa ne jede i ne pije, a za spavanje nismo ni pokušali te ju moram pokupiti oko 12h da bar nešto pojede doma i odspava. Mislim da ju ne mogu ostaviti duže dok ne počne nešto jesti. Inače je jako vezana za majku ali ju uvijek u jaslice vodim ja (otac :) i čini mi se da mi to jako zamjera te se još više vezuje za mamu. Kad je majka prisutna mene često ignorira, ne da mi da joj promijenim pelenu, uspavam itd. Moje pitanje je zapravo da li je dobro da samo jedan roditelj vodi dijete u vrtić ili bi to trebali raditi oboje podjednako, ili zajedno nekada? Moja žena smatra da će maloj biti još teže ako ju ona vodi s obzirom na njihovu jaku povezanost, dok ja mislim da bi možda bilo dobro da dijete shvati da nije samo tata "negativac". Hvala unaprijed.
Dragi tata,
ako je ikako moguće, poželjno je da oba roditelja sudjeluju u svim aspektima djetetovog života, pa tako i kod odlaska u vrtić. Tako se daje djetetu na znanje da su sve te situacije normalne, da je, u Vašem slučaju, odvajanje normalan dio života i da to ne znači da će ostati bez mame ili tate.
No, kada je jednom roditelju jako teško odvojiti se od djeteta, tada će to dijete osjetiti i onda će možda još snažnije reagirati. U tom slučaju, poželjno je da roditelj vidi zašto je dobro što se dijete odvaja od njega, što dijete time dobiva, što roditelj time dobiva te zašto je roditelju tako teško odvojiti od djeteta, čega se boji i s čim to ima veze.
Kada se dođe do ovih odgovora (što nije uvijek lako doći sam, pa preporučam i odlazak psihoterapeutu), onda će biti lakše pomoći djetetu da prihvati kako je odvajanje normalan dio života.
Sretno,
Tatjana Gjurković,
dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom