S početkom prosinca počelo je i pravo blagdansko raspoloženje. Možda nam blagdani neće baš izgledati kao prijašnjih godina, no to ne znači da trebamo izgubiti pozitivnu energiju. I tu u priču „kao naručeni“ dolaze – kolači! Slastice kojih se ne bi posramile ni najveće i najpopularnije pariške i londonske slastičarnice nose potpis majke Rosande Jelinić i kćeri Jasmine Bagarić. U njihovoj slatkoj tvornici svaki kolač izgleda kao mala skulptura, a sva njihova umjetnička djela jedva čekamo kušati! Elegantni preljevi, tone čokolade i kilogrami šećera – a tek kad kušate njihove torte – shvatit ćete zašto je njihov sladak kutak nezaobilazna stanica brojnim sladokuscima! Jasmina, školovana pravnica u slastičarstvo se zaljubila zahvaljujući svojoj baki Jeli, a o ljubavi prema poslu, poduzetničkim izazovima, najslađem poslu na svijetu i budućim planovima ispričala je našoj Mariji Pajić.
U vrijeme pandemije vrlo je teško biti poduzetnik – kako se vi nosite s čitavom situacijom?
Biti poduzetnica u svako vrijeme je vrlo zahtjevan, težak i odgovoran posao. To je posao koji traži cijelog čovjeka, svo njegovo znanje i njegovu sposobnost, marljivost i ustrajnost.
I tada, kada se sve to ujedini i stvori se snažna odluka da idemo jer moramo ići, jer moramo uspjeti...I tada je jako, jako teško. Statistike kažu da biti poduzetnik može jedan od 100 ljudi, a biti uspješan poduzetnik, postotak je još i znatno manji. To je naravno u idealnim uvjetima, kad ne vlada pandemija, restrikcije, lockdown, propusnice, strah od bolesti, nezaposlenost...
Nositi se s tim situacijama i biti uspješan poduzetnik teže je od najtežeg, ali čovjek može puno toga podnijeti pa i ovakvu situaciju. Najbitnija je svijest da sve ono što dođe mora i proći.... I to je moja nit vodilja!
Na koje ste sve izazove naišli u ovakvom načinu poslovanja?
U ovom poslu, moram priznati da nisam naišla na puno toga negativnoga. Ugodno sam se iznenadila dinamici ovog posla i pozitivnosti koja sustavno prati sve segmente i cijeli postupak obavljanja ovog posla. Nama se lijepo sve posložilo, radi se punom parom pa ne mogu reći da nam je loše. Možda nam fali više druženja, ali i to će doći.
Jeste li kao djevojčica maštali o poslovima kojima se danas bavite?
Ne sjećam se da sam ikada maštala o ovome poslu. Nekako sam uvijek išla za time da želim biti pravnica, za što sam se u konačnici i obrazovala, a diplomu sam spremila na policu. Visoko se obrazovati bio je moj dug mome odgoju i onome što su moji roditelji ulagali u nas djecu. A život mi je donio drugo, donio mi je dobro. Sretna sam. Radim i živim svoj san.
Kako je raditi s majkom?
Jedino što nikad nisam mogla zamisliti da radim s majkom. No, odgovorno tvrdim da je to ogromna prednost. Tamo gdje prestaje jedna, počinje druga. Ona mi je veliki oslonac, a njezino iskustvo mi je neprocjenjivo.
Je li baka usadila neke vrijednosti u vas i majku kojih se i danas držite u poslu?
Naravno da se odgoj nasljeđuje kroz generacije. Ja sam odgajana na patrijarhalan način i rad, red i disciplina, temelj su odgoja, kako mene, tako i svih naraštaja u našoj obitelji.
Kako izgleda prosinac u vašem poslovanju?
Ponekad pomislim da je svaki mjesec prosinac, a svaki dan vikend...I kako vrijeme prolazi sve sam sigurnija da u ovom poslu, ako dobro i kvalitetno radiš i ako ti je stalo do svoga posla i svakog čovjeka, nema oscilacija.
Koje su žene obilježile vaš poslovni put tj. jesu li neke utjecale na isti, makar i negativno?
Poslovni put obilježilo mi je puno ljudi i ne mogu se sjetiti da je netko u toj koloni ljudi koji su bili ili su sada dio mog poslovnog života, ostavio negativan trag. Ja sam pozitivna osoba, pa vjerojatno iz ljudi izvlačim iste takve karakteristike...Ako je nešto i bilo, pospremila sam to u ladicu sjećanja i visoko dignute glave idem naprijed - sretna ! To je najbolji osjećaj!
Uz to što ste poduzetnica, vi ste i supruga sportaša pa jeste li zbog toga naišli na neke predrasude?
U svijetu visokog sporta u kojem sam dugi niz godina živjela, srela sam ogroman broj krasnih ljudi koji su mi ostali prijatelji i nadam se da će to ostati za cijeli život. Živjeli smo s ljudima svih boja kože, religioznih uvjerenja i osebujnih stavova, međutim odgojena sam tako da volim čovjeka u čovjeku bez obzira na njegovu pripadnost po bilo kojoj osnovi. Uživala sam u tom dijelu života, iz ove perspektive mogu reći kao da je bio neki drugi život ali iskreno sad mi je milijun puta ljepše. Imam divnu obitelj, radim posao iz snova, svakodnevno učim, može li bolje ? Mislim da ne i kuc-kuc, neka tako i ostane .
Kažu žena je ženi vuk no koja vi pozitivna iskustva imate kada su vas žene najviše podržale?
Moram priznati da sam imala samo pozitivna iskustva sa ženama. Imam puno prijateljica , žena sa kojima sam poslovno vezana, poznanica koje su tu uz mene i ja uz njih ! Postoji neka čudna veza između nas! Jedna drugu guramo, stojimo i čuvamo leđa i znamo da nam je tako lakše kročiti kroz život. Znate, ja mislim da je to više do osoba jer ako si pun samopouzdanja, zadovoljna i sretna sa sobom onda ti na putu žena slična tebi može biti samo vjetar u leđa, a ove druge će uvijek biti neke druge. Danas ljute na sebe a sutra na cijeli svijet .
Vrednuje li se ženski i muški uspjeh jednako na hrvatskom poslovnom nebu?
Ja mislim da da, barem iz moje perspektive .... Vrijednost je vrijednost bez obzira kako bila odjevena. Ono što ljudi doživljavaju kao bilo koje oblike neravnopravnosti u visoko civilizirano vrijeme u kojem živimo i isto takvom civiliziranom društvu, (donekle ) - takav izgovor nažalost vrlo često bude paravan za osobni neuspjeh.
Što vas čini sretnom mimo posla?
Moja obitelj. Moj suprug s kojim sam već 23 godine, on je moja životna ljubav. Moja moralna vertikala, moj oslonac .... I naša djeca na koje sam naročito ponosna jer izrastaju u dobre ljude koje poštuju vrijednosti. Nedjeljni ručak s familijom, one male sitnice koje nam čine život ljepšim. Naša putovanja su nešto čemu se posebno veselimo i naši prijatelji. Nema ih puno, ali su kvalitetni ! Ova korona ako je nešto promijenila, promijenila je činjenicu da ono najgore što ti se dogodi u životu - naučit ćete da ono najbolje nikada ne uzimaš zdravo za gotovo.
Koji ste najbolji savjet dobili od početka karijere do danas?
Najveće postignuće da budete ono što jeste u svijetu koji konstantno pokušava od vas napraviti ono što niste .
Je li moguće uspjeti u Hrvatskoj? Ako da, kako?
Iza uspjeha stoji požrtvovanost i mukotrpan rad i to nema veze jesi li si u Hrvatskoj ili negdje drugdje. Možda je negdje drugdje lakše, ali meni je sasvim dobro ovdje !
Kad me pitate što je bilo presudno za moj uspjeh, mislim da je to bez daljnjeg vjera u sebe u prvom redu, u svoju snagu, a uz potporu cijele moje obitelji. Kad je o poduzetništvu riječ čovjek jedino može ići na sve ili ništa. Tu nema između. Dok sam studirala pravo, u jednom predmetu smo imali i poduzetništvo gledano s pravne strane. Sjećam se riječi profesora koji je rekao da se poduzetnicima treba duboko nakloniti jer to su ljudi koji riskiraju vrlo često svoju egzistenciju, pa u konačnici i svoju sudbinu. Sam čin odlaska u poduzetništvo vrlo često je kao igra pokera i čovjek jedino i može ići na sve ili ništa. U protivnom dobije ništa. No, kad radi cijelom svojom snagom, ustrajno i vrijedno, to zadovoljstvo koje na kraju zasluži, ratificira cijeli, u pravilu trnoviti put do uspjeha.
I vaše kćeri kreću put slastičarstva, starija Klara već i pomaže u poslovanju?
Naša Klara obožava slastičarstvo, ima dara, ali odlučila je ipak ići u Ameriku i studirati međunarodne odnose i uz to igrati košarku - još jednu njenu ljubav. Kad to završi uvijek može krenuti u slatkom smjeru. to joj nitko ne može oduzeti ako je to njen poziv. S Millom koja ima 13 godina se šalimo da će se zalagati za potrebe malog čovjeka jer je jako empatična i svaka pa i najmanja nepravda je rastuži !
Što je bio vaš najveći životni rizik?
Najgore razdoblje mog života i rizik je bila moja treća trudnoća. To je bila igra života i smrti, ples po žici, poker života ali pobijedili smo. Izdržali sve strepnje, strahove, neizvjesnosti.Danas imamo krasnog Petra, dječaka u 7 . godini života. On je našem životu dao poseban smisao. On je naša pobjeda.
Žalite li možda za nekom poslovnom odlukom?
Na to pitanje ću možda moći odgovoriti za nekih 30 godina ili ne.
Kako izgleda jedan vaš dan?
Dan kao dan svake druge zaposlene žene i majke. Red obaveza oko posla pa red obaveza oko djece i tako u krug, ali ne žalim se! Lijepo je i zadovoljna sam.
Koji bi Vi savjet dali našim čitateljicama po pitanju pokretanja posla?
Poučena svojim iskustvom i godinama traženja “što je to što bi meni najviše odgovaralo”, sa mojom prijateljicom, dugogodišnjom profesoricom s fakulteta Bocconi u Milanu , profesoricom Dolly Predović i našom trećom partnericom koja je vise od 10 godina radila u ljudskim resursima Ralph Laurena, Josipom Bagarić - odlučile smo pokrenuti projekt Career Paths Connects, kompaniju kojoj je sjedište u Milanu gdje je gđa. Dolly vlasnica i pokretačica projekta. Pojednostavljeno rečeno, to je profiliranje i praćenje afiniteta mladog čovjeka, omogućavanje da posjećuje ljetne kampove visokoobrazovnih ustanova gdje bi već od najranije faze razvoja, mogao skupa sa nama koji ga prate u razvoju ličnosti, ocijeniti što bi za njega bilo najbolje i tako bi skratio put traženja. Career Paths stavlja razvoj karijere, određivanje ciljeva i razvoj vještina u fokus. Prije svega, pomaže da se istraže različiti radni modeli i konkretizira znanje stečeno na fakultetu. Prošle godine smo napravili vrlo uspješan Međunarodni edukacijski sajam u Zagrebu , a ove godine otišli smo i korak dalje te smo odlučile u siječnju napraviti Međunarodnu edukacijsku konferenciju za zemlje regije zajedno s našim partnerima. To su sve redom ljudi od respekta s kojima je prava uživancija pričati i slušati njihov karijerni put .