Radi se o tome da živim u strahu ako nekud odem ili me nema cijelu noć ako sam vani s prijateljima, da će se mojima nešto dogoditi. Tata je srčani bolesnik i imao je 3 infarkta, mama je plućni bolesnik, a pošto sam jedinica grozno sam vezana za moju mačku koja je sad već stara i ima 15 godina. Tako da stalno živim u strahu da će joj nešto biti ili da će uginuti a mene neće biti da joj pomognem. Pošto imam 35 godina, u vezi sam, morala bi početi mislit o stvaranju svoje obitelji i selidbi, ali ne, ja nikako se odvojit od svojih. Inače sam jako samostalna i nemam posesivne roditelje. Oni rade, tako da sam većinu vremena sama s tom mačkom.
U globalu svjesna sam ja svega i da ona ili oni moraju umrijeti i da ja na to ne mogu utjecati ali ne znam kako se straha riješiti.
Puno Vam hvala što ste me saslušali i nadam se da ćete mi dati bilo kakav savjet. Ja ću bit Vam zahvalna. Pozdrav! Marina
Draga Marina,
strahovi koji Vas muče su na neki način normalni – vjerojatno svatko od nas, što svjesno ili nesvjesno, strahuje od gubitka bliskih osoba. Posebice ako te osobe imaju zdravstvene probleme koji bi mogli utjecati na njih. I taj strah je do određene razine normalan, nekada i potpuno opravdan.
No, problem nastaje ukoliko nas traj strah paralizira, odnosno ukoliko nismo u stanju uspješno se nositi s njim. Iz Vašeg pisma sam stekla dojam da je Vaš strah stalno prisutan i da u konačnici utječe na Vaš tijek života. Iz toga razloga smatram da bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć kako bi uspješno savladali Vaše probleme i suočili se sa svim strahovima.
U našem Centru bavimo se savjetovanjem i psihoterapijom te na se slobodno javite.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener