Imam anksioznost popraćenu napadajima panike kad vidim susjeda u ulici

Poštovanje, unazad godinu dana imam anksioznost popraćenu napadajima panike kad vidim susjeda u ulici.

shutterstock_1735801265.jpg

Nikad mi se nije sviđao kao osoba, kao čovjek, uvijek je imao glupe ispade, provocirao je i pametovao na moj račun. Do prije mjesec dana sam pila terapiju Citram 10 i malo mi je bilo bolje. Napadi panike su počeli kada sam bila kod prijateljice i došao joj je muž s posla i počeli smo pričati i odjednom sam se počela znojiti, dlanovi su mi bili mokri, imala sam drhtavicu, osjećala tjeskobu i strah od njega. Od tada ga izbjegavam i kad god ga vidim imam napad tjeskobe u grudima te nelagodu i po cijele dane mi se mota njegovo ime po glavi. Strah me kad ga vidim ili njegov auto ili sve što je vezano uz njega. Kad prolazim ulicom, kad osjetim muški parfem ja se uspaničim i počnu mi se znojiti dlanovi te moram na wc i dobijem proljev. Tablete više ne pijem unazad mjesec dana jer sam se jako udebljala i poremetio mi se ciklus. Od kad ne pijem tablete počinju mi nove traume. Imam dečka 4 godine, volim ga više od svega i nadolaze mi misli tipa: da li ja njega volim ili ne, preispitujem osjećaje i to me čini jako anksioznim. Da li je to posljedica prekida terapije, da li je to normalno i da li će proći? Napominjem da sam u zadnjih godinu dana preživljavala traume, objesila mi se tetka i ja sam nju vidjela kako visi, djed mi je umro na rukama, tata je imao teško otrovanje sepsom (u 8 dana 4 operacije abdomena, jedva je preživio), nakon toga je mama bila u bolnici. A prije 5 godina sam prekinula zaruke s bivšim dečkom. Živim na selu, puno fizički radim, služim baku koja je u krevetu... Jako stresno razdoblje je iza mene. Da li je to sve posljedica nakupljenog stresa? Ta panika, anksioznost, strah, strepnje,,preispitivanje,,neželjene misli od kojih se jako bojim i jako me je strah da ne izgubim partnera. Puno se molim, idem na mise, redovno se ispovjedam. Dajte mi neki tračak nade. Da li ću ikada ozdraviti? Hvala puno. Lili

Draga Lili,

iz Vašeg pisma shvatila sam da ste prošli kroz vrlo stresno razdoblje u životu. Jeste li imali prilike ikada razgovarati s nekim o stvarima koje proživljavate? Ljudima se često događa da u raznim stresnim i teškim situacijama reagiraju pribrano, snažno, no bez obzira na tu vanjsku reakciju u njima je negdje ostao pohranjeni taj stres. Kada se nakupi više takvih situacija, tijelo može početi slati signale da nešto nije u redu, upozorava osobu da treba nešto promijeniti. Takva reakcija tijela (tjeskoba u grudima, znojenje dlanova, ubrzan rad srca itd.) osobu najčešće uplaši, a kako se te reakcije ponavljaju, osoba ih počinje već i očekivati osluškujući svaku promjenu u svom tijelu. Tada nastaje strah od straha koji se zove napad panike.

Budući da Vam je bio pripisan lijek Citram 10, pretpostavljam da ga je pripisao liječnik. Jeste li možda rekli liječniku za nuspojave (debljanje, poremećeni ciklus) uzimanja lijeka? Ponekada je moguće da su neke nuspojave lijeka privremene, ponekad nam neki lijek ne odgovara pa ga je potrebno promijeniti za lijek istog učinka koji neće imati iste nuspojave. Bilo bi dobro da o tome porazgovarate s liječnikom ukoliko već niste. Također, i nagli prestanak uzimanja terapije može imati negativne posljedice u obliku vraćanja starih simptoma, pa je moj savjet da o tome svakako izvijestite svog liječnika koji Vam je pripisao terapiju.

Lijekovi kao što je Citram mogu pomoći u olakšavanju simptoma napadaja panike, no smatram da oni ne bi trebali biti jedini način liječenja istih. Psihoterapija je nužna u tom procesu, a zbog činjenice da ne nudi brza rješenja ljudi često od nje odustaju ili na nju ni ne krenu. Stoga Vam preporučujem da se obratite stručnjaku psihoterapeutu koji će Vas uključiti u tretman: psihoterapija traje otprilike sat vremena, a u početku bi bilo dobro da se odvija jednom tjedno. Kako terapija napreduje a simptomi se smanjuju, i dolasci se mogu prorijediti. Psihoterapeut može biti liječnik psihijatar, psiholog – svatko tko pored primarnog zanimanja ima završenu i edukaciju za psihoterapeuta.

Imajte na umu da niste jedini koji se suočavaju s ovim problemima – velik broj populacije pati od istih ili sličnih tegoba a najvažnije je da se isto tako većina ima i kapaciteta nositi s njima i uspješno ih prevladati. Simptomi vjerojatno neće proći sami od sebe protekom vremena, ali uključivanjem u psihoterapiju i ustrajnošću u istoj sigurno će doći do poboljšanja.

Šaljem Vam podršku i želim puno sreće!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Budi svoj