Jako sam osjećajna i stidljiva, premda mi svi govore da tako ne treba biti. Ali lako je njima govoriti. Željela bih biti otvorenija ali ne mogu, pa bi molila za neki savjet, a i za samo samopouzdanje! Anaaa
Draga čitateljice,
prije nego odgovorim na tvoja pitanja željela bi ti sama njih postaviti nekoliko: očekuješ li da se drugi smiju ukoliko im nešto nije smiješno? Jesu li svim ljudima uvijek smiješne iste stvari? Što će se dogoditi ako se smiješ a nije ti smiješno? Što će se dogoditi ako se ne smiješ kada ti nije smiješno?
Nadalje, kažeš da si osjećajna i stidljiva – tko kaže da ne bi trebala biti takva? Ukoliko se radi o tvom temperamentu i osobinama ličnosti, smatram da je važno prihvatiti sebe i odbaciti ideje da budeš nešto što nisi. Meni se čini da si ti jednostavno po temperamentu introvertan tip ličnosti. Karakteristika introvertnih ljudi jest da su povučeni, u novim kontaktima im treba više vremena da se opuste, ali odlično funkcioniraju jedan na jedan i u poznatom okruženju s bliskim ljudima. Kako su ekstrovertiranost/introvertiranost stvar osobina ličnosti koje su stabilne i trajne, najvažnije je da prihvatimo sebe onakvi kakvi jesmo. Da prihvatimo sebe, a ne da se borimo da smo kao netko drugi. O tvom samopouzdanju ovisi hoćeš li se prihvatiti takvom kakva jesi i stoga vjerujem da je puno važnije raditi na njemu a ne na osobinama ličnosti koje su relativno stabilne. Preporučila bi ti da pročitaš slijedeći članak koji bi ti mogao pomoći u tome kako da izgradiš samopozdanje i budeš svoja: http://www.roditelji.hr/skola/kako-biti-svoj/
Samopouzdanje je nešto na čemu se može raditi. Pritom ti mogu pomoći slijedeći savjeti:
– napiši popis svih svojih pozitivnih osobina, svih dobrih postupaka koje si napravila(sve što ti padne na pamet)
– redovito se pohvali kada nešto dobro napraviš
– svaki dan učini jednu lijepu stvar za sebe
– ako se ne baviš, počni se baviti nekom aktivnošću koju voliš
– zamoli drage i bliske ljude da ti kažu barem tri stvari koje vole kod tebe
– preuzmi odgovornost u smislu „JA poruka“. Primjerice, kada kažemo ON me naljutio, trebali bismo reći JA sam se naljutio/la, te na taj način preuzeti odgovornost za vlastite emocije. Ako uspijemo tako misliti, neminovno preuzimamo odgovornost za vlastiti osjećaj o sebi samima, kao i za vlastito samopouzdanje.
Želim ti puno sreće!
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener