Ona je bila na metadonskoj terapiji kada se on rodio, te je morao biti na odvikavanju prvih pet tjedana života. Uvijek je bio zdrava beba. Sitnije je tjelesne građe. Sada ima oko 9 kg. Vrlo rano je počeo puzati. Prohodao je sa 13 mjeseci. Vrlo je živahno dijete, veselo, veoma inteligentno. Traži maksimalnu pažnju stalno, jer je često bio zapostavljan u smislu da bude u ogradici pola dana, tu se i igro i spavao. Sada je sasvim drugačije. Ustalili smo mu dnevne navike. Redovno i lijepo jede. Spava dvaput dnevno, nekada pola sata, a nekada i sat i po. Uvečer dobro večera i ide na spavanje između 9 i 10 sati.
Naučen je na uspavljivanje rukama. Do ponoći, a ponekad i do 2 poslije ponoći lijepo spava. Nakon toga kreće s buđenjem na svakih pola sata ili i češće. Budi se plačući i često odmah sjedne ili ustaje u krevetiću. Kada mu dam vode i dudu nastavlja najčešće istog trenutka sa spavanjem. U rjeđim slučajevima se ne umiri nego ga uzimam u naručje i u svoj krevet i tek uz priču i maženje nastavlja odmah sa spavanjem. Imam osjećaj da ustvari u tim tenutcima nije skroz budan, kao da je samo uplašen, ili nije svjestan gdje je, pa tek kada prepozna glas se smiri. To traje već mjesecima. Rezultati krvne slike i svega ostalog su uredni. Molim Vas da me uputite što bi bilo najbolje učiniti da bih mu pomogla da to prevlada. Unaprijed se zahvaljujem.
Draga bako,
unatoč tome što situacija u kojoj se nalazite nije laka, moram naglasiti kako se, prema ovome što ste napisali, jako dobro snalazite sa svojim unukom. Vidi se da ste jako usmjereni na njega, da ste uspjeli postići vrlo velike ciljeve s njim i da imate puno snage, želje i ljubavi da to činite i dalje. Neovisno o tome kakva je bila trudnoća i njegov rani razvoj, pokazalo se da ako dijete ima uz sebe tijekom odrastanja barem jednu odraslu osobu s kojom će stvoriti zdrav odnos topline i prihvaćanja da to dijete kasnije u životu može biti sretna i uspješna osoba.
Spomenuli ste kako je dječak u ranoj dobi bio zapostavljan što znači da se sigurno ponekad nije adekvatno odgovaralo na njegove potrebe (npr.kada plače da ga se utješi i sl.). S obzirom da su djeci nužni odrasli da se brinu o njima nezadovoljavanje emocionalnih ili fizičkih potreba u ranoj dobi može kod djeteta potaknuti osjećaj nesigurnosti i nepovjerenja u druge oko sebe ili može stvoriti sliku da svijet nije sigurno mjesto gdje če se netko pobrinuti za njega. Iako Vi već neko vrijeme brinete za njega i situacija se uvelike promjenila što se tiče odgovaranja na njegove potrebe njemu će svakako trebati još vremena da se opusti i još više razvije povjerenje. Sada, na svjesnoj razini to očito uspijeva, ali tijekom noći ponekad ga opet obuzme strah. Odlično ste prepoznali kako se smiri tek kada uspije prepoznati Vaš glas. Drugim riječima, njemu je tada jako potrebno da osjeti da se netko brine za njega, da je siguran i da se može opustiti.
Djeci se osjećaj sigurnosti može pojačati i time da mu događaji u danu budu jasni i predvidivi. Rekli ste da ste uspjeli već uvesti neke rutine što je odlično. Naime promjene i neočekivani događaju pojačavaju osjećaj nesigurnosti, dok rituali, rutine i predvidivost pomažu djetetu da se opusti jer su tada stvari jasne i očekivane. Naravno, i to treba biti u nekoj mjeri, ali ne pretjerano jer dijete sada treba i puno vremena za slobodno igranje i istraživanje svijeta oko sebe.
Vezano uz noćno buđenje, bilo bi dobro da obratite pažnju i na to da neposredno prije spavanja ne gleda televiziju te da ne bude pretjerano stimuliran nečime već da spavanju prethode neke opuštajuće i mirnije aktivnosti. Uz sve to i vašu daljnju podršku, ljubav i sigurnost koju mu pružate vjerujem da će se noćna buđenja uz plač prorijediti. S obzirom na njegovu priču gotovo sigurno je to emocionalne prirode, a da bi se zalječili emoconalni ožiljci uz ljubav i podršku potrebno je i vrijeme tako da vam želim puno strpljenja i snage. Ako ćete imati bilo kakvo dodatno pitanje slobodno nam se javite.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom